T. je krenuo u prvi razred ove jeseni. Prije nekih mjesec dana desilo se nešto zbog čega ga je grupa dječaka iz 3. razreda počela nazivati dosta ružnim nadimkom. Nadimak se zadržao kod dijela učenika u trećem, a tako ga zove i curica iz njegovog razreda čiji je brat u tom društvu. Sve skupa mu smeta, ali čini mi se da ga posebno boli to od curice iz razreda. Zamolio ju je nekoliko puta da ga tako ne zove, ali ne pomaže. Razgovarala sam s učiteljicom u produženom općenito, u stilu "dešava mu se to i to, ne znam što mu reći kako da se postavi", bezveze mi je nekako tužakati djevojčicu koja je u osnovi draga, dobra učenica i mislim čak da joj se Tin sviđa. Razmišljam zamoliti njezinu mamu da popriča s njom i bratom o tome. Je li to pogrešno, bi li se on trebao s tim sam nositi?

Ima tu još svašta nešto, nakon početnog oduševljenja sa školom i puno novih prijatelja došlo je do toga da kaže kako mu nitko nije zapravo prijatelj u razredu (iako veselo ide u školu, u produženom ide na nogomet i to obožava, kad dođem po njega uvijek se s nekim igra). Ima problema u produženom (tj. učiteljica ima problem s njim), došao je brzo na glas kao problem, kao smetalo, djece je puno, njemu je dosadno i to rezultira glupostima (imali smo vrlo sličnu situaciju u vrtiću). Mogu li mu kako pomoći oko socijalizacije?

Meni je osnovna škola ostala u prilično ružnoj uspomeni, nikad nisam bila uklopljena i voljela bih da on bolje prođe (to je opravdavanje za pokušaj rješavanja svih djetetovih problema )