Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
I ja sam ostala iznenađena kada mi je cura (3r) ispričala neke situacije kod njih u razredu: zvanje ružnim nadimcima (npr. debela), ruganje dječaku stvarno jako lošeg imovinskog stanja (siromašan)...Moja cura za sada nije povodljiva, ima dosta čvrst karakter (to su još i tete u vrtiću zapazile kod nje) i ne podilazi društvu. Osim toga, dosta je senzibilizirana, i jako je pogađa tuđa patnja. Nadam se da će takva i ostati. Tako je dečku koji se rugao ovom dečku da je siromašan, rekla, citiram: "a ti si siromašan u glavi, pa sigurno ni znaš što sam ti rekla" (priznajem da sam bila ponosna na nju, iako ni to nije baš bilo ok od nje).

Osim verbalnog vrijeđanja, bilo je u prvom razredu i fizičkog koškanja - na to sam svoj curi rekla da slobodno i uz moju punu podršku može uzvratiti udarac - nikad prva započeti, niti verbalnu niti fizičku svađu, ali neka onome tko nju namjerno udari, slobodno uzvrati svom snagom. To je jednom i napravila, i potpuno je podržavam u tome.
Meni je ovo Ok, i jedno i drugo, i odgovor dečku, i to da uzvrati ako netko prvi počne.
Kad se paralelno s tim kod djeteta potiče empatija prema drugima i osjećaj za pravedno i pošteno, oni to neće zloupotrebljavati. Moje nikad nisu bile fizički napadnute da bi morale uzvratiti, ali imam osjećaj da sam taj početni osjećaj, startna pozicija u sigurnosti da su roditelji "odobrili" da ne mora biti žrtva ni trpjeti nepravdan i neizazvan napad, ako se dogodi, otvara mjesto nekakvom takvom gardu, unaprijed eliminira filing žrtve. (A to da dijete samo neće biti napadač, u ovom slučaju se podrazumijeva).