U principu mi je problematičan taj početak razgovora. Evo, kad svi citiramo cvijetu sjetimo se onog njenog savjeta: Kad imate nešto ozbiljno razgovarati s djetetom, nikako mu nemojte reći imam nešto razgovarati s tobom jer je već taj uvod dovoljan da dijete padne u bed.
Da mala uvrijedi dječaka naočigled, to je lako.
Ali kako iz čista mira krenuti u prodiku?

Jednostavno mi taj razgovor nije na istoj razini, i štaćusad.

A moram priznati i da ne volim da se moja djeca druže s djecom čiji se roditelji puno miješaju između njih. Mislim, neću mu braniti da se druži s njima, ali ga neću ni poticati