Ja iz osobnog iskustva smatram da je probleme koji se dešavaju u školi najbolje rješavat pod posredništvom učiteljice ili ako je ozbiljnije stručnih službi škole, jer ako se direkt uključe roditelji to može eskalirat u jako ružnu stvar, a djeca će se drugi dan u školi zajedno igrat. Ja sam sa svojim R. prošla nekoliko vrlo ružnih situacija sa jednim dečkićem iz razreda (da se razumijemo kod prvog incidenta su obojica bili podjednako krivi, a u drugoj situaciji je taj isti dečkić namjerno napravio jednu jako ružnu stvar mom R.). Sve je bilo o.k. dok se situacija rješavala preko učiteljice, ali se onda mama drugog dečkića vrlo ružno direktno uplela i stvar je jako ružno eskalirala, čak do toga da sam mu ja zabranila da se druži s tim dečkićem (izvan škole) i onda je obojici bilo žao što branim druženje, a oni su si i dalje nakon toga bili dobri.
Samo da nadodam da je nakon prvog incidenta mog R.-a došla kao i tanjinog baka tog klinca, al srećom ga ja vozim u školu, pa sam ja popričala s njom i objasnila joj da ona zna dio priče koju joj je ispričao njen unuk, ja koju mi je ispričao moj sin, a da je istina negdje u sredini, i dok smo mi pričale njih su se dvojica već igrala.
Malo sam odužila, al hoću reć da oni brzo zaborave svađu, a kad se roditelji upletu to zna završit vrlo vrlo ružno.