Moj je u starijoj jasličkoj u vrtiću. I valjda je preko ljeta bila samo jedna grupa za svu djecu, pa je on bio u sobi sa djecom od 4, 5 godina. Tu se upoznao s jednim dečkom od 4 godine (to je moja pretpostavka, jer nisu imali druge prilike da se upoznaju...). I od jesenas (ne želim sad razmišljati što je bilo tijekom 8 mjeseca dok su bili u istoj grupi) sam primjetila da mu taj dečko prilazi na hodniku par puta onako - ne baš prijateljski. Jednom sam tog dečka čula kako je rekao nešto jako ružno za ovog mog i tako. Kulminiralo je jedan dan u parkiću kada fizički nasrnuo na njega i ovaj je počeo plakati. Nije to bio neki nasrtaj da ga je udario ili tako nešto... Ja sam malo pretjerano reagirala (opravdavam se kulminacijom pojedinačnih događaja) i viknula. Posvađala se s roditeljima, informirala tete u vrtiću. Sljedeći dan - njih dvojica se igraju u pješčaniku zajedno, a ja se osjećam baš blesavo. Mislim si da sam krivo reagirala. Nakon tjedan opet scena u parkiću između njih dvojice i ja objasnim dečkiću da je ovaj premali i da nek ide se igrati sa starijom djecom. Eto ih za 10 minuta opet se lijepo igraju... Ja više ne znam kako da se postavim. Kad se uplićem - ne valja, a nekako mislim da se treba uplitati ako mi se situacija događa ispred nosa i kontinuirano.