Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
Moram spomenuti da prvi put čujem za ovu "definiciju" specijalca.
Eto, svašta se nauči na rodinom forumu, sad možeš vrijeđati ljude na nove i zanimljive načine

Citiraj AdioMare prvotno napisa Vidi poruku

ono na što nikada neću pristati je "da se čeliče", pa kako god.
a ponekad nema što ni ispasti iz toga kada ih pustiš da se sami hrvaju, bez ikakve pomoći sa strane. čekajući da se nabildaju samopouzdanjem.
ne kažem da je to rezultat nebrige, ne daj Bože, ali i o "prezaštićivanju" bi također mogli govoriti, što to točno znači?
ili ne bi mogli, ako znamo da se na svakoga od nas ne može primjeniti isti obrazac?
ako dijete roditelja verbalno ili neverbalno traži pomoć, ako i roditelj nešto vidi kao problem mišljenja sam da treba reagirati.
S ovim se skroz slažem, pogotovo s dijelom oko traženja pomoći. Kakva bi to poruka bila da on pomoć traži, a ja ju odbijam dati? U ovoj konkretnoj situaciji ja zapravo nisam bila sigurna treba li mu pomoć ili ja doživljavam situaciju preozbiljnom (i još nisam). Poznam sebe, znam koliko sam sklona pokušavati sve riješiti i zato se trostruko više preispitujem od "normalnih"

Možda griješim, iskustvo mi je kratko, ali čini mi se da su vrtić i škola dvije bitno različite priče.