Vježbaj ti
Rehab, citirat ću ovo tvoje:
Moje početno pitanje je bilo treba li reagirati uopće. Ima iskustava gdje sitnica prelazi u pravo maltretiranje.
Ovo " a ne "sad će to mama riješiti" " karikiraš, pretpostavljam, jasno da mi ne pada na pamet to reći. Ima valjda i nešto između. Ne znam što bi to bilo prosječno i zdravo dijete, ja se kao školarka nisam znala sa sličnim situacijama nositi. I mislim da je sklizak teren ovo "ti to sigurno možeš, riješit ćeš sam". Što ako ipak ne može pa se uz problem u školi još pojavi i problem što je podbacio u nečemu što sigurno može? Nit osnaživanje počinje kroz jednu situaciju niti je propalo ako nešto riješimo što možda nismo trebali.