Boriti njihove bitke?

[Peterlin]

Eh, na neki način zavidim roditeljima koji od svoje djece čuju pritužbe na nečije ponašanje u razredu.

Mislim da moj mlađi ni dan danas ne zna kako je to imati mir u razredu, bez zlostavljača i ometača, a ne znaju ni njegovi razredni kolege jer uopće nisu imali mogućnost to iskusiti. To je tragedija - klinci misle da je takvo ponašanje normalno jer se ni druga djeca ni odrasli nisu uspjeli izboriti da se tome stane na kraj. Zapravo NISMO se uspjeli izboriti, a mnogo nas je pokušalo.

Odrastao čovjek može štajaznam promijeniti posao, požaliti se ovome ili onome, učiniti nešto da promijeni situaciju. Djeca ne mogu. OSUĐENI su jedni na druge u osnovnoj školi. Mene srce boli kad čujem te priče o ponašanju koje je točno na granici nasilja i ne prestaje godinama, a djeca su navikla to prihvaćati jer drugo ne mogu.

[AdioMare]

rehab, ako nećeš izgovoriti "sad će to mamica" a onda bome niti ne pokazuješ stavom jer tako niti ne misliš.

[rehab]

rehab, ako nećeš izgovoriti "sad će to mamica" a onda bome niti ne pokazuješ stavom jer tako niti ne misliš.

O da, neke mame nisu svjesne da tako postupaju i da šalju djetetu takvu poruku. One možda ne bi željele da se tako postave, ali na kraju tako ispada. Ja ne znam kako protumačiti silne razgovore i rješavanja s djecom, tetama, učiteljicama, nečega što je, po meni, sasvim normalna pojava u razredima, na igralištima, u parkovima i slično (opet napominjem da pišem na temelju općenitog dojma koji sam stekla čitajući ovaj forum). Ne vidim što dijete iz tog korisno pokupi i nauči, niti kako na taj način postaje sposobno i kompetentno, ako mu mi ne dopuštamo da stekne svoje osjećaje i doživljaj neke situacije (kako je netko iznad super napisao) i rješavamo tu situaciju umjesto djeteta i bez djeteta.