Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
Ma napisat ću ja što meni znači manipulacija odnosa, nema problema. Peterlin je već načela temu i to stručno i efikasno kako samo ona to zna.
Imala sam tu situaciju da jedno moje dijete pleše po tuđim notama. I to notama koje se meni nisu sviđale. Pa sam prekinula to druženje i uputila dijete na druge. Manipulacija se sastojala u tome što nisam svaki put izričito rekla "ne možeš sad ići kod XY-a", nego bih vrlo često rekla "molim te nemoj sad kod XY-a, zvao te je već prije Z (čak i ako ga nije zvao, znala sam da imam tu slobodu da ga uputim drugome, bez da će to drugome smetati) ili bih jednostavno na licu mjesta izmislila neku obavezu. Usput bih istaknula koje su prednosti Z-a, bez da ga uspoređujem s XY-om. I tako pomalo, dijete izađe iz tog "mora biti kako XY kaze" kruga i onda sljedeći put lakše skuži i odupre se manipulaciji. Kod ovog mog je to dugo trajalo, al na kraju se rasčistilo u potpunosti totalno nefer potezima XY-ovog ćaće prema Z-u. Lego mi je ko kec na 11. Moje je dijete progledalo, a ja sam samo malo tu i tamo pogurala u tom smjeru.
Pa naravno! Manipulacija u ovom slučaju nije negativno konotirana. To je fino preusmjeravanje pažnje na poželjnu stranu. Nema zapravo nikakve razlike u tom postupku zaokretanja jednogodišnjaka i osmogodišnjaka, samo metode "rastu" s djecom i prilagođavamo ih njihovoj razini razumijevanja.

Slažem se da nam životne situacije često pomognu u tim nastojanjima - neki ljudi pokažu "pravo lice" i samo je pitanje trenutka kad će djeca to moći samostalno prepoznati. Mi smo tu da ih pratimo. Jednostavno, treba stalno imati otvorene oči. Moji su sad već u fazi da ih ne moram više puno nadzirati, uglavnom samo gledam rezultate ranijih usmjeravanja i prilično sam zadovoljna. Faza mirovanja... ali znam da će uskoro cijeli taj proces krenuti ponovno na idućoj razini itd. dok ne odrastu Svaki put sve više mogu sami, a sve manje trebaju usmjeravanje. Nije to manipulacija, to je odgoj.