ma koje su to gluposti da ne smiju ulaziti u wc. notorne gluposti. naši ustrašeni učitelji u strahu da ih se ne optuži za pedofiliju. pa šta da mu i dođe neki glupi roditelj s takvom spikom? koliko ima tih optužbi pa oni ne mogu noćima spavati radi njih?
mah. odmah se iznerviram.
i stvarno mi ide na živce to izvlačenje - mi ništa ne možemo.
ne možemo ni zagrmiti ispred vrata wc-a da se svi maknu iz wc-a jer ćemo dobiti doživotan zatvor kao pedofili.
sačuvajme bože.
kad je riječ o ozbiljnim problemima nasilne djece, ozbiljnoj problematičnoj djeci - e tu se slažem da je to težak problem, da se malo toga efikasnog može postići.
ali to je koliko učenika po generaciji?
koliko za boga miloga?

mi ovdje govorimo o prosječno neodgojenoj ili odgojenoj djeci koja rade lakše ili nešto manje lakše prekršaje.
koji većinom prestaju kad, kako kaže tangerina, čuju da je netko od odraslih tu.

pa i moje je dijete sudjelovalo u jednoj gluposti. svi oni mogu sudjelovati u takvim glupostima. pa i ozbiljnijim glupostima.
potukli se dvojica ispred škole, njih sto ih je okružilo i vikalo što se sad već viče u takvim situacijama, a moj j je uzeo mob i, budala, kad moram tako reći, vikao da snima i da će staviti na youtube. a nije uopće snimao. nego se folirao.

čim je došao razrednik, koga su zvali da dođe, svi su se razbježali.
ostali su jedino po kazni ova dvojica boksača i j.
na razgovor, na pranje mozga, poziv roditeljima u školu.
nikome nije bilo svejedno. bilo je i suza i plača.
i, dok je došlo do toga da ja s njim razgovaram (a jesam, razgovarala sam ), vjerujte, radi dobro odrađenog posla razrednika, više i nije bilo potrebe za tim razgovorom.

da ništa ne mogu. mogu, mogu itekako, samo je lakše ne miješati se u ništa, pustiti djecu da se poubijaju poslije škole, ili u wc-u, nek se tuku, mlate, snimaju, ionako ništa od njih kad imaju grozne roditelje.