CAPPY prvotno napisa
Ispada da se ja često moram miješati u D.odnos s školskim kolegom ( istovremeno susjed) jer je dječak doista specifičan sa svojim ponašanjem i vidim da D.nikako ne izlazi na kraj s njim, a s druge strane ne može sasjeći druženje s njim jer ga ovaj stalno poziva i nameće mu se ( iz ulice se nitko ne želi s njim družiti a moj D. ko plaho lane pa ga ne zna otpiliti). Doslovno sam D. zabranila druženje s njim jer vjerujem da loše utječe na njega , a razlog broj 1. za to je što svaki, baš svaki put kad mali dođe kod nas napravi neko sranje, ono doslovce neku štetu ,na što gledam ko na čistu zloću jer vjerujem da sedmogodišnjak dobrano može znati što se smije a što ne ( npr. ukrasti nešto ,a i vjerujem da tako nešto ne radi doma ) , ono 100% znam da kad ga vidim u svom dvorištu mogu očekivati manju ili veću štetu i nakon bezbroj upozorenja jednostavno nemam više živaca ni volje za nečije preodgajanje. Za loše ponašanje u školi kontaktiram učiteljicu, jer D. ju nikad sam ne traži pomoć, ponekad se pitam jel u redu da se borim umjesto njega, no onda se tješim da će iz toga kako vidi da ja to rješavam i sam se naučiti da ako ne može sam da treba zamoliti učiteljicu za pomoć. Drago mi je kad mi se pojada za probleme koje ima u školi a koje ne može izboriti sam, nego da ih jednostavno ignorira i dozvoli da bude nečija žrtva( zapravo uvijek je riječ o tom jednom jedinom dječaku, sve ostalo uspije ishendlati). Nadam se da bi se većina složila sa mnom da je moja intervencija opravdana, ipak je tek 1.razred.
Odgovori s citatom