Citiraj Angie75 prvotno napisa Vidi poruku
Te me konstatacije uvijek podsjete na Čarobnu goru, odnosno Thomasa Manna, gdje lik priča da se, kad komunicira na stranom jeziku, uvijek osjeća kao da igra neku ulogu, kao da to nije baš on, pravi, autentični on, nego ga taj drugi jezik odmah i pretvara u nekog drugog. I ima tu itekako puno logike. A nedavno sam negdje naletila na naslov (čak nisam ni otvarala članak, nisam stigla, no ideja je već u samom naslovu dovoljna) da jezik u čijoj smo kulturi rođeni određuje naš pogled na svijet, naše shvaćanje svijeta.
Tanja_b i Angie75, jako se prepoznajem u ovome. Buduci da zivim vani, svakodnevno se suocavam s tom promjenom karaktera, imam razlicite identitete na nizozemskom, engleskom i hrvatskom. Razlika nije drasticna ali se osjeca.
Kad bolje razmislim, taj mi se osjecaj javlja i pri skoku s knjizenog hrvatskog na ikavicu.

A sto se citanja na originalu tice, mislim da ako dobro poznajes jezik, nije sad bas da samo fabulu pohvatas. I takodjer, jako puno ovisi o prevodu.
Vrlo ocit primjer mi je Otmjenost jeza. Ta mi je knjiga bila malo preteska u Nl prevodu, pa sam si skinula pdf-ove na engleskom i srpskom. Srpska je varijanta prevedena tako grubo, s cestom uporabom slenga, kao da se o dvije razlicite knjige radi.