Nažalost i ja imam nešto za napisati na ovu temu.
Radi se o mojoj baki, maminoj mami. Dijagnoza je postavljena prije 3 godine, a simptomi alzheimera su se pojavili i nekoliko godina prije, al smo ih mi pripisivali tko zna čemu.
Do veljače ove godine ona i deda živjeli su sami, znali smo da je baka dosta loše, ali je deda sve te godine dosta uspješno prikrivao stvarno stanje. Deda je u veljači umro, takav život ga je jednostavno uništio. Nakon dedine smrti moja mama je živjela sa bakom dva mjeseca i tek tad saznajemo pravo bakino stanje, a mamin život se pretvara u pakao. Svakodnevni ispadi, borbe oko bilo čega, verbalni napadi na moju mamu, prijetnje samoubojstvom, čak i posezanje za noževima...Užas! Mama moja se dovela do ruba živaca i bilo je nužno naći neko riješenje.
Danas je baka u domu. Ispočetka je bilo jaaaako teško, govorila je da kako smo joj to mogli napraviti, kako je ona uvijek brinula za nas, a mi smo se nje samo tako riješili. Bilo nam je strašno teško, jer smo baš jako povezane sve tri, al to je nažalost bilo jedino riješenje, a danas čak mogu reći i najbolje. Nakon te prve reakcije odbijanja doma, došla je jedna jako loša faza. Baka je odbijala hranu, postala je iznimno nesuvisla, zapocela bi rečenicu, al ju nije znala završiti. Sada je puno bolje. Ono što je najvažnije potpuno je smirena, u glavi se vratila u svoju mladosti, i ona sad moju mamu smatra svojom sestrom, jede, ne priča puno, ali nema više problema sa dovršavanjem rečenice. Za mene neznam tko misli da sam, imenom mi se već dugo nije obratila, al ja uvijek dodjem sa svojim klincima pa se sa njima razgovara i vidim da ju to jako veseli.
Radi se o domu izvan Zagreba, ali da, cijena je kako je već prije spomenuto dosta visoka. Baka je u dvokrevetnoj sobi, možda bi cijena za trokrevetnu bila manja. Sa domom smo prezadovoljni, baka je uvijek čista, okupana, čiste kose, jako vode brigu o prehrani, po potrebi su ju i hranili, a i infuziju davali u perodima kada odbijala hranu.
Sad kad ovo pišem mirna sam, al stvarno je bilo jako teško kroz sve to prolaziti i meni, a pogotovo mojoj mami. Mene jedino tiješi to da moja baka ima preko 80 godina, da se bolest u tim razmjerima javila u nazad 5,6 godina (kada je ona stvarno počela nitko ne zna) i da je baka ipak imala do tada stvarno krasan, dug život.
Želim vam da nadjete neko riješenje i ako imaš bilo kakvo pitanje tu sam.