sad je ok
 |
|||
|
|
|||
sad je ok
Možda je sad prekasano, ali čisto kao korisna informacija, ako će kome pomoći, bolnica u Novom Marofu skrbi o mnogim nemoćnim starijim ljudima oboljelim od raznih bolesti, a čula sam da imaju sad i odjel za palijativnu skrb. Uvjeti u bolnici su većinom dosta jadni jer se radi o starim zgradama koje bi trebalo preurediti većim dijelom, dok je jedan manji dio nedugo preuređen i navodno jako lijep. No, bez obzira na to, još nisam čula niti jednu osobu koja se požalila na osoblje koje od sebe daje maximum da tim ljudima olakša, hrane ih, presvlače redovito i sve što treba.
Proslo je nesto vise od 6 mjeseci od kada sam otvorila ovu temu. Mami se psihicko stanje dosta pogorsalo, vise uopce nije svjesna vremena ni prostora i nas zivot je postao blagoreceno nemoguc.
Danas vozimo mamu u dom.
Odluka je za mene emotivno jako teska, prosli sam tjedan isplakala more suza ali isto tako znam da i moje dijete mora imati bezbrizno djetinjstvo a ovako joj to ne mogu omoguciti.
Mami se toliko pogorsalo stanje da npr. J. brani da crta i otima joj bojice i takve slicne stvari i to je bio trenutak kad sam sama sebi rekla da je dosta.
Mm je vec tri godinu kuci uz nju i vrijeme je da i on nastavi svoj zivot i pocne raditi.
Nadam se da ce mi s vremenom biti lakse i da cu se pomiriti sama sa sobom.
Morala sam vam se malo izjadati.
mitrikovski, tesko je, ali u tim fazama agresivnosti koju imaju je zivot tezak, jako jako tezak, tako da si napravila sto je najbolje za tvoju familiju. jer da si i sama to bi te slomilo, ali jos obitelj u kojoj je malo djete zbilja mora paziti i na sebe.
Nemaš si što predbacivati jer u svakom trenutku si učinila najbolje što si mogla i dala najviše što si mogla. Da je se ovakvo stanje nastavilo, naškodilo bi svima - i tvom djetetu i majci i tebi i MM-u. E to bi bio propust. Drži se!Originally Posted by mitovski
Proslo je nesto vise od 6 mjeseci od kada sam otvorila ovu temu. Mami se psihicko stanje dosta pogorsalo, vise uopce nije svjesna vremena ni prostora i nas zivot je postao blagoreceno nemoguc.
Danas vozimo mamu u dom.
Odluka je za mene emotivno jako teska, prosli sam tjedan isplakala more suza ali isto tako znam da i moje dijete mora imati bezbrizno djetinjstvo a ovako joj to ne mogu omoguciti.
Mami se toliko pogorsalo stanje da npr. J. brani da crta i otima joj bojice i takve slicne stvari i to je bio trenutak kad sam sama sebi rekla da je dosta.
Mm je vec tri godinu kuci uz nju i vrijeme je da i on nastavi svoj zivot i pocne raditi.
Nadam se da ce mi s vremenom biti lakse i da cu se pomiriti sama sa sobom.
Morala sam vam se malo izjadati
mitovski, donijela si najbolju odluku za sebe i svoju obitelj
drži se
Nije (meni ni prije) uopce bilo racionalne dileme, al treba odluka u ljudima sazrijet i emocije se preradit. Grlim te, mitovski i drzim palceve za emotivno pteradjivanje price, sve je to ljudski i normalno.
Last edited by ina33; 26.04.2014 at 13:43.
.
mitovski, drz'se
Hvala cure na podrsci, puno znaci!
Vratili smo se, bilo je tesko, knedla u grlu. Otplakala sam cijelim putem kuci.
Umirilo me to sto je osoblje predivno i vidim da znaju kako razgovarati s takvim bolesnicima.
Mamu su odmah odveli na rucak dok smo mi rjesavali papire. Onda je nju uhvatila panika da je netko ukrao moju J. Uzasno je vezana za nju i kad ju ne vidi hvata ju panika. Nadam se da ce to nekako prebroditi i da ce oni znati kako ju umiriti, valjda ljekovima jer drugog nacina nema.
Uzasno nam je cudno bilo vratiti se kuci bez nje. I dalje imamo onaj osjecaj zabrinutosti i brige za nju...kad bi otisli do trgovine pa stalno brinuli i zurili kuci jer je sama.
Samo da ona nekako prihvati tu novu okolinu i ustabili se koliko toliko pa ce i meni biti lakse.
Ina33, bas tocno kako kazes nema racionalne dileme...mozak je uvijek znao da je za sve bolje da je u domu ali srce je valjda trebalo doci do trenutka da kazem ovo vise ne ide i da odlucim a odlucila sam u jedno popodne kad me MM nazvao na posao i rekao da vise ne moze i da mu dodje da se baci kroz prozor. Naravno ne doslovno ali tko nije zivio s tako bolesnom osobom ne zna sta to znaci. Tada sam odlucila da nas zivot mora dalje i da je ona prisebna prva bi me molila da ide u dom.
a kam je otišla?
sretno!
x
ne predbacuj si, jer nisi pogriješila
Dom Pintar, Stubičke toplice. Od svega što smo pogledali odnos cijene i onoga što nude je bio najbolji. U Zagrebu su cijene za takve bolesnike iznad 6.000,00 kn a to nam je bilo puno previše. Nije tako ni daleko, za 30-40min smo tamo. Priroda je jako lijepa.
Super da ste dobili mjesto. I ja te razumijem i to jako dobro. Tesko je, svaka faza je sve teza i teza. Morali ste nekako presjeci. I kako ina rece to je jedino pravo rjesenje. I zbilja nije daleko.
Nakon 6,5g u domu, prošli četvrtak ujutro moja je mama zauvijek zaspala. Namučila se poprilično, pogotovo zadnje 3 godine kad je bila nepokretna i komunicirala nekim svojim nerazumljivim jezikom. Ovo vrijeme u kojem živimo nam je na žalost oduzelo mogućnost da ju viđamo više nego 2-3 puta kad je bilo dozvoljeno. Znam da je sada našla mir i da više ne pati.
Teško mi je i to je normalno jer bez obzira što nije više bila svjesna imala je tu neku toplinu do zadnjeg dana. Sretna sam što mi je bila mama kakva je bila. Mnogi ljudi koji su me nazvali ovih dana i kojima je dotaknula ili samo okrznula život nisu mogli naći riječi kojima bi ju opisali. Njena dobrota, suosjećanje i briga za sve druge nisu imale granica. Pomagala je uvijek svima nesebično.
Svakako bih napomenula da je u domu u kojem je bila imala prekrasnu brigu i zauvijek ću im biti na tome zahvalna.
Na ovom sam forumu često znala pronaći utjehu u teškim trenucima. Neke smo na žalost imale i slične priče pa sam evo imala potrebu podijeliti ovo na temi koju sam prije 6,5g otvorila. Ima ovdje divnih ljudi
Žao mi je zbog tvog gubitka, mitovski
Žao mi je mitovski.
mitovski jako mi je zao. primi moju sucut.
Sve sto si prosla znam kako je, na zalost.
Meni je je laknulo kad je moj otac umro. zadnjih dva mjeseca je bilo bas lose, a bio je doma.
Ta bolest je jako teska, nestanak osobe iz dana u dan, tu je, a nije tu.
JOs jednom iskrena sucut.
Last edited by spajalica; 26.11.2020 at 09:05.
Iskrena sućut
Držite se
Mitovski, iskrena sućut
mitovski, žao mi je
Draga mitovski, iskrena sućut
Mama je sada na nekom drugom ljepšem mjestu, u miru i bez boli
Last edited by Lili75; 26.11.2020 at 09:47.
Mitovski, iskrena sucut
Mitovski, moja sućut...
draga mitovski, jako mi je žao
imala si sreću da si imala takvu mamu, ali je i ona imala sreću da si ti njena kći
Mitovski, žao mi je..
Mitovski, moja sućut
Kako se J. drži?
Žao mi je, mitovski.
Mitovski, moja sućut
Kako se J. drži?
Hvala svima
J. se drži dobro..davno je baka otišla od kuće, ali sjeća se svega. Jedino neobično je što ima ogromne izljeve ljubavi i nježnosti prema meni što je inače vrlo neuobičajeno za nju
Mitovski
Iskreno saučešće tebi i tvojoj porodici, Mitovski
Teška je to bolest na mnogo načina.
Imala si divnu majku i uvek ćeš imati uspomenu na njenu dobrotu i ljubav, i na kraju je to ono najvažnije što nam od roditelja ostaje
Mitovski,
Iskrena sućut [emoji3590]
Sent from my iPhone using Tapatalk
Hvala svima
J. se drži dobro..davno je baka otišla od kuće, ali sjeća se svega. Jedino neobično je što ima ogromne izljeve ljubavi i nježnosti prema meni što je inače vrlo neuobičajeno za nju
Mitovski
Draga mitovski, moja iskrena sućut
Iskrena sućut Mitovski ❤️
Zao mi je, Mitovski.
mitovski, primi moju sućut.
mitovski, zao mi je, drzi se
Iskrena sućut, mitovski
Moja sućut
Draga mitovski, vaša međusobna ljubav je zračila sa stranica foruma. Poslije ljubavi mora biti tuge...
Mitovski, znam kako ti je
mitovski, zao mi je. Drz se.
Bože kako si ovo lijepo rekla. Suze mi natjerala na oči.Draga mitovski, vaša međusobna ljubav je zračila sa stranica foruma. Poslije ljubavi mora biti tuge...
Žao mi je Mitovski.
Draga Mitovski, žao mi je, iskrena sućut
Istina.. I meni je natjerala suze na oči.
Hvala vam svima!
O tome kakvo sam djetinjstvo imala s njom, kakava je bila mama i kakav je bila čovjek te o njenom životu i tragedijama koje je prošla, mogla bih napisati knjigu.
Sve moje prijateljice su dolazile k njoj na razgovore. Ona bi vam skupila sirotinju na cesti i dovela doma i pomogla.
Sjećam se da sam kao dijete kad bi ona došla s posla ili ušla u sobu osjećala kao da je zasjalo sunce. Kad je bila sa mnom bila mi je u potpunosti posvećena i nikada nisam osjećala da je htjela biti negdje drugdje nego baš tu u tom trenutku sa mnom.
Ona je zračila takvom toplinom koju su osjećali svi koji su bili u njenoj blizini.
Beskrajno sam sretna što mi je bila mama, beskrajno. Divna je to žena bila, predivna.
I uvijek mi je govorila da me nije rodila da bi nekom bila sluškinja. To sam jako ozbiljno shvatila
Posting Permissions
Reply With Quote