osim toga, ovo sam već čini mi se pisala, al neka ga još jednom.

u mom malenom, otočkom mjestu u dalmaciji, koje je btw, glasalo za (a mislila sam da će glasati protiv, priznajem, još ih je i načelnik pozvao da glasuju za toleranciju. i to bi me više razveselilo nego činjenica da je rijeka protiv ), prošlo ljeto se drugu godinu za redom, od polovice sedmog do polovice osmog mjeseca, nižu festivali elektronske glazbe. jedan za drugim.
organizator i publika - 90% englezi. kako koji festival, od 18 godina, pa do starije ekipe.

i svega je tu. malo je reć

pa kad babe u šest ujutro idu na mašu, a festivalska ekipa još nabrijano cupka po selu na doručku, u razno raznim odjevnim, ali i ljubavnim kombinacijama.

u ove dvije godine, dlaka im s glave nije pala, nikome, nit dlaka nit ružna riječ. svi pamte i pišu hvalospjeve najljepšem mjestu na svijetu i najboljem festivalu.

kad su došli, bake su se križale, da šta je to, da ljudi moji ova današnja mladost, da zlo i naopako da crni da pederi da narkomani da tetovirani da vaki da naki.

po sistemu svakog čuda za dva dana dosta, potpomognuto činjenicom da su im apartmani i restorani krcati i unaprijed bukirani, i da ne fali nit eura nit funti, prošle godine gledam intervju neke bakice na tv-u - da lipa, dobra mladost, da krasna djeca da se divno zabavljaju.