jučer i prekjučer sam bila poslovno u Njemačkoj - koliko sam imala prilike čuti i vidjeti, službeni su njemački mediji vijest o referendumu prenjeli u relativno neutralnom tonu i bez pompe, tako da mislim da su ovi neki naši mediji pretjerali s interpretacijama kako je to negativno odjeknulo u EU.

svejedno, moji se prvi osjećaji isto najbolje mogu opisati kao sram. i žaljenje što nismo ostali živjeti vani kad smo bili u prilici za to (preokret u odluci se dogodio kad mi je dijete, tada petogodišnjak, jedog dana rekao da on voli pričati hrvatski i da bi volio da se vratimo u hr kod naših prijatelja... eh, što jedan trenutak sentimentalnosti učini...). i mm i ja smo u struci u kojoj možemo bez većih problema naći posao vani i moram priznati da u zadnje vrijeme sve češće ponovo razmišljam o toj opciji.