isvetica, u analizi ima pametnih stvari, bez sumnje.
na zalost sad nemam vremena za ici u detalje i dubinu, pa cu samo ukratko:

ono sto ja ne volim kod te vrste tekstova je sljedece:
bankari su jednako prijatelji ili neprijatelj ii homo i hetero populacije. (to uopce ne kuzim to neko svrstavanje lgbt populacije uz liberalni kapitalizam, odnosno ne razumijem sto bi bila poanta) (tu u tekstu ima puno stavki koje ne kuzim, a neke stvari iznesene kao cinjenice uopce nisu tocne)
no to je sad, za posebno razglabati.

ono na sto bih sad fokusirala je sljedece:
radnicka klasa u onom klasicnom smislu, ovdje na zapadu, vise ne postoji kao homogena klasa/snaga. prema tome ni ta klasicna "borba" dvije suprostavljene klase. to se uvijek u takvim tekstovima ponavlja: podjela na kakti dobar i krasan siromasni i srednji sloj i te zle, o zle kapitaliste.
u kojima je onda jako lako svakom gradaninu odgovornost miknuti sa sabe i gurnuti ga tamo nekom zlocestom kapitalistu. ako stignem o tome cu detaljnije, ali sad cu jako skraceno i pojednostavljeno (da ne kazem populisticki ):
ako kupujes u hoferu, lidlu, h&m, hoces da struja ne kosta nista, a hrana jos manje, onda moras znati koja je cijena toga.
ugodno je kao kupac koristiti liberalni kapaitalizam ( i kroz to ga podrzavati), a kao prodavac i nuditelj, ili kao gradanin zagovarati autonomnu "manufakturu" u okrugu od 100 kilometara. medutim jedno s drugim na sadasnji nacin ne ide.
dakle, mislim da je prvi korak to razjasniti. i biti toga svjesan, a ne se praviti tosa.

druga stvar koja me smeta u takvim clancima, je to nerazumijevanje da slobodno drustvo i demokracija, ne znaci da sam u prodavaonici slatkisa, pa samo govorim: ja bih ono, ja bih ovo. netko te slatkise treba i proizvesti. i netko ih treba "distribuirati". i onda jos vjerovati da ce "distribucija" biti fer i promisljenj, a radit ce je netko drugi, jer se nama ne da. (to je vise kao prosvjeceni apsolutizam, pa ako imas srece s monarhom, odlicno, a ako nemas, a hebi ga, takav je zivot)

demokracija i sloboda po meni znace prvo i osnovno: odgovornost, odgovornost, odgovornost, odgovornost. odgovornost i za sebe i svoj zivot i familiju, kao i blizu i siru okolinu. i naposlijetku za cijelo drustvo.
dakle ako uzmemo sad nas - uzi kontekst, u devedesetima (vise se ne sjecam kada tocno, 1993?) smo mi kao gradani u mladoj demokraciji dopustila da cijelo drustveno vlasnistvo prede u drzavno. mozemo, mi sad kukati i zazivati taj grozni liberalni kapitalizam, ali to odluku o 200 familija smo sami donjeli. i sad je placamo.
zivot i svemir nisu fer, ali su kauzalni.
imali smo demokratske mehanizme, ali ih nismo koristili. i cisto kao paralela:
svi oni koji su tada ukazivali da je to lose su bili, pogadate i sami su bili: udbasi, komunjare, protivnici hrvatstva...bla,bla..bla. (podsjeca li vas to na nesto?) oni mudri su mahali sahovnicam, i trpali u depove.. krotke ovce su sljedile. i to je to. i sad nam je naravno svatko kriv, osim nas samih.
a ovi clanci uopce ne ukazuju na odgovornost pojedinca, niti na mehanizme i demokracije i civilnog drustva koji nam stoje na raspolaganju. niti objasnjavaju, da je vrijeme partija i socijaldemokratskih i liberalnih, u smislu predstavnika nekih homogenih grupa ili slojeva proslo. i nece se vratiti. upravo je najveci izazov kako uspostaviti mehanizme koji ce pomoci artikuliranju interesa hibridnih grupa, hibridnog drustva, koji ce biti na dobrobit sviju.