 |
|||
Moj je imao blagi poremećaj u koncentraciji, negdje sa cca 3,5 godine smo skužili da je vrag odnio šalu a bez problema bi odgulio u izvanrednim situacijama i po dva dugometražna crtića. I dan danas je veliki fan dugometražnih, ljubitelj princeza, sirena i sl likova.
Uglavnom meni su crtići presjeli, to što je on odgulio dugometražni crtić apsolutno nikakve veze nije imalo s njegovom koncentracijom, dapače odmoglo mu je.
XKosjenka prvotno napisa
s dobrom koncentracijom nema veze ni ako se satima može baviti nekom omiljenom (jednom) aktivnošću - to je onda hiperfokus, karakterističan za djecu s lošom koncentracijom.
smanjivanje TV-a i igrica na minimum prvi je "zakon" za takvu djecu.
Mom sinu nije dijadnosticiran adhd ali je imao problema s koncentracijom, kasnio je s govorom i općenito je kasnio za svojim uzrastom. A kužio je likove, gledao pepu i barbi sa razumjevanjem, nizao riječi na engleskom jel mu omiljeni crtić nije bio sinhroniziran.
Gleda on i sada crtiće, to mu je omiljena nagrada, najdraže utrošeno vrijeme ali je ograničeno i često uvjetovano.
To smo i mi radili - koristili crtiće kao nagradu za poželjno ponašanje. I gledali Boba Graditelja na engleskom i sl.
Zaboravih prije napisati - kad smo kod gledanja s razumijevanjem, moji su od bake dobili gomilu crtića Tom i Jerry. Gledali su s nama i diskutirali smo o tome tko se dobro ponaša, tko je nagrabusio, je li to u redu i slično, a kad sam shvatila da mi djeca oponašaju njihovo nasilno ponašanje, prognani su iz kuće krajnje nemilosrdno i zamijenjeni manje nasilnim sadržajima, po mogućnosti bez elektroničkih medija.
Audio priče su nam bile savršena zamjena za tv i odlične za razvoj slušne percepcije.
isto mislim da je audio priča sjajna stvar pa sam nabavio sve bajke u mp3 formatu. ipak, kako kasni u svemu i po godinu i pol u nekim stvarima (doktori kad god nas vide kolutaju očima i pitaju nas zašto malu ne pustimo da raste i da nisu sva djeca ista i blablabla), sad je na razini 2,5godišnjaka. nisu joj sve stvari bistre i očekujem da ću za godinu-godinu i pol joj moći prije spavanja bajku pustiti. krasne su, razvijaju maštu sa svojom background glazbom i super dikcijom...
a audio priče su odlična stvar i L. ih isto jako voli, ima svoj cd player pa si pusti u sobi, legne na pod i sluša... to me vraća u moje djetinjstvo jer sam tako i ja obožavala te priče, neke i dan danas znam napamet tipa Ježeve kućice i Ivice i Marice
Oprosti, ali zašto smatraš da ti dijete kasni godinu i pol (!) za vršnjacima. U čemu? S kim ju uspoređuješ?
I, naravno, zašto je uspoređuješ? Ona je jedinstvena. Kao i svako drugo dijete na svijetu.
upravo sam se naslušao ovakvih pitanja kod doktora. sve je kasnije - sa 18+ mjeseci je prohodala, progovorila, daleko je od poznavanja boja, fizički ne može neke stvari koje mogu djeca od 2,5 godina, govor je zaostao, fina motorika, šara kao dijete od 1,5 godina, da ne pričam više. a svaki doktor kod kojeg dođem upravo to mi veli... pa tih 1,5 godina nije u svemu, nego odokativno. odmah im i velim šifru dijagnoze f82, dcd\dispraksija\sindrom nespretnog djeteta\rpk pa se, eto, smiju kakvih sve roditelja ima koji se prave pametni, a oni su ti koji su doktori i koji su završili mef.
Beti molim te ! Užasavam se od ovakvog načina razmišljanja, kao i od onoga što je napisao Androgen za doktore. Razvojne tablice imaju svoju svrhu. Da, svako je dijete jedinstveno, ali svako dijete prolazi isti slijed razvoja. Ako dijete od 3 godine crta kao dijete od godinu i pol dana, kao što je napisao Androgen, to je problem. Ako kasni i u ostalim područjima razvoja, to je problem. Ti problemi se često mogu riješiti, i za to postoje stručnjaci koji rade s djecom. Znaš što se često dogodi s roditeljima koji na ovaj način negiraju probleme ? Prvo slijedi odgoda upisa u školu, a onda pohađanje nastave po prilagođenom programu. Ako dijete teže zaostaje, onda pohađanje nastave po individualiziranom programu. Ne završi svaka priča na ovaj način, ali i jedna ovakva priča je previše. Previše sam puta stajala sa roditeljima koji nigdje nisu vodili svoje dijete zbog ovakvog načina razmišljanja, i sad su očajni jer njihovo dijete ne može pratiti redovnu nastavu. Bi li ti sebi oprostila da ti se takvo nešto dogodilo ? Ili bi i dalje ostala pri svom i rekla : pa što, moje dijete je jedinstveno, ne mora završiti školu kao vršnjaci.
Oprosti ako sam preoštra, ali pop....im svaki put kad naiđem na ovakav stav.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom