Jedan moj malac ima problema jer sam mu dala da previše gleda TV (to je moje osobno mišljenje, ne liječničko)
Kasni u razvoju za bratom koji nije nikad naročito bio zainteresiran za TV, kad kažem da kasni mislim na pokazivanje prstom, oponašanje ponašanja odraslih, izvodi samo jednostavnije igre, ne razumije koliko i brat i sl.
Mi smo se odlučili na radikalan potez, ukinuli smo TV u potpunosti, iako su sadržaji bili primjereni za dob (Baby TV, Super Simple Learning i sl) i dijete se preporodilo.
U dva tjedna naučio je dvije složene igre, ne pokazuje prstom, ali kad nešto želi dođe do mene ili MM-a, vuče nas do željene stvari, izražava da i ne (ne riječima, ali svojim govorom), donosi nam igračke da pokaže, stalno se smije, znatno je povećao interakciju sa bratom, znatno više izražava osjećaje (naročito prema meni - dolazi po poljubac, traži igru, postao je ekstrovertan). Uz ukidanje TV-a uveli smo posjet defektologu jednom tjedno i svakodnevne vježbe 1na1 samnom (po preporuci defektologa).
Crtić brat i on dobiju možda 1 x po 10-15 minuta dnevno i tad se obojica tresu od radosti, pjevaju i plešu, Dobrica razumije i zapamtio je crtiće jer često puta unaprijed govori što će likovi reći ili oponaša zvukove koji će tek nastati u crtiću, maše pa-pa prije nego se likovi počnu pozdravljati. Palčić isto pokazuje da počinje razumijevati, ali to su počeci i draže mi je da razumije neke moje riječi nego radnju crtića.
U svakom slučaju, moje osobno iskustvo je, ako dijete po bilo čemu zaostaje u razvoju, TV ukinuti ili svesti na minimum, pod svaku cijenu.