da, ja sam kao paničar doletio kod doktora sa 2,5 godina pa su mi rekli da nemaju prikladne metode za procjenu tako malog djeteta (http://www.ranaintervencija.org/), bio na erf, goljaku, mali dom, centar za autizam... a rana intervencija je do 3. godine. apsurd do apsurda. svakom doktoru kojem dođem kaže mi da donesem prošle nalaze. pa onda kada piše, stavi ispred sebe stari i dotjeruje: atribut, apozicija tamo, simo, ah da, nije dijete više 2,5 nego 3;01, mulj tup, bucibuci i dođite kad navrši 5 godina. niti jedan doktor mi ništa novog nije rekao, svi vele da je sve ok, no 3. i 4. psiholog su se malo počeli zamišljati, rekli zašto se zamislili, no "bude sve u redu".
rekoh da ima dispraksiju, vjerojatno corpus callosum tanak ili nonexistant, interferencija lijeve i desne polutke, ne doseže milestones vršnjaka pa čak ni godinu dana mlađe djece, neurorizično dijete, blabla. ovi se smiju, ili kako bi rekla mama moje curice "rugaju ti se".
dijete ako nema downov sindrom, nije vidno autistično ili sl., ostavljeno je samom sebi ili roditeljima. stvarno je malo entuzijasta doktora. a ako su još roditelji skromnijih mogućnosti, debelog ega\nos-a i sl., to je nedobro za dijete. dani i dani (preko godinu dana) na trampolinu, bazenu, todlerima, tunelima, vutujcima, bogobanima i sl su valjda pomogli nadam se 10%. ok, nadišli smo granice početne teme...