Krem juhu od paradajza (3D) i porluka, pire od batata, mrkve i krumpira, pureći odresci u umaku od šampinjona i porluka, smiksala neki biskvit od bjelanjaka i oraha s bučinim uljem, odokativno bez recepta, ostala mi 3 bjelanjka nekad, dobro ispalo. Jeli ga za desert s jagodama.
Ispekla sam kruh - miješano integralno pšenično, kukuruzno i bijelo brašno, s medom. Kukuruzno sam pofurila s vodom u kojoj su se kuhali batat, mrkve i krumpir za pire, sad me zanima hoće li to smetati. Činilo mi se zgodno to iskoristiti, kad se već vremenski potrefilo. Inače kukuruzno pofurim vrućom vodom. Neću do večere znati![]()
Svaka vam cast da mozete jesti kuhanu hranu 2-3 dana
Ja ne bih i nisam.
Zar nije bolje kuhati svjeze? Krumpir je kuhan za 15 minuta. Toliko se uvijek ima vremena.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 18.05.2025. at 15:15
Shvatila sam da imam prevelik komad svinjetine i da ne želim pretrpat varivo mesom, a ostale šnicle nisam htjela da čekaju sutra. Inače kuham svježe, al ne vidim čemu drama, i dalje je bolje od procesirane ili brze hrane.
Nisam kuhala danas msm da ću smanjit ovih dana jer klinci općenito slabo jedu poslije škole ... eventualno ću speći odojka, sram me i reć, nisam to nikad.
Uopce nemam problem jesti hranu drugi i treci dan. Potpuno je higijenski ispravna ako se postuju pravila , vecina jednako ukusna . Neka cak i ukusnija ako se kuha u vecoj kolicini i jede kasnije.
Neki nose ostatke rucka na posao , neki kuhaju neka jela za vise dana jer im je tako jednostavnije i povoljnije.
Ako je tvoj izbor baciti ostatke rucka ili kuhati svaki dan, onda je to vlastiti izbor . Nikako znanstveno opravdana cinjenica.
Lako je kuhati svaki dan kad si doma, tj. nemaš stalni posao. Kad čovjek radi, i ima malu djecu koja dolaze ujutro iz škole, neizvedivo je da čekaju dok netko od roditelja dođe doma (ne prije 17 sati) i krene kuhati ručak. A da ne spominjem i odlaske na službeni put i slično...
Ja sam zadnjih pet godina doma, ali i dan danas neke ručkove kuham za dan-dva. Uostalom, ne možeš uvijek pogoditi s količinom, dogodi se da ostane taman hrane još za dan poslije. Ne pada mi na pamet bacati hranu.
A iskreno, ne želim biti ni rob kuhanja i svaki dan provoditi u kuhinji. Ljepše je iskoristiti dan za šetnju sa psom ili vlastita mala zadovoljstva.
A pazi sad ovo, prošli tjedan smo MM i ja bili na moru, skuhala sam im 2 ručka za četiri dana![]()
Nema šanse da se organiziramo tako da kuham ručak kad dođem mrtva umorna s posla, čak i ako smo samo mm i ja za stolom. Radije skuhamo dan ranije ili ujutro, pa ugrijemo. U frižideru hrana zna stajati dan-dva, nikad ne pregrijavamo nego izvadimo količinu koju mislimo pojesti i ugrijemo samo to. Eto, jučer je za ručak bio chilli con carne. Ostalo je za danas taman za nas dvoje. Vatrostalna staklena zdjela je u frižideru, u drugoj zdjeli je prilog (tjestenina - tko hoće, ja ću preskočiti pa zbog toga nije sve u istoj posudi). Za ručak ostaje samo začiniti svježu salatu. Sinovi danas nisu na ručku.
Da moram krumpir guliti i kuhati (čak i pod tlakom) ili bilo što drugo, mislim da bi se objesila za jezik... Druga je stvar ako je netko doma (stariji sin povremeno radi od doma) normalno da će ta osoba skuhati. Ni tada nema vremena za komplicirane stvari, ali uredno isprži meso i napravi salatu koja je i prilog (grah, mahune, cikla...).
Ostavljanje hrane za idući obrok nije nikakav bauk, samo treba voditi računa da bude pospremljeno kako treba, što je sirius već napisala. Povoljnije je i manje zahtjevno.
Evo i malo tuđe pameti: https://www.volim-meso.hr/rok-trajanja-kuhana-hrana/
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.05.2025. at 10:49
Ja isto nema šanse da kuham iza 16-17h, stoga kuham dan ranije.
Razlozi su praktične prirode, nekad je neko dijete u popodnevnoj smjeni, neko u jutarnjoj tako da ručak treba biti gotov u 12h a ja sam tada na poslu.
Na poslu i ručam u kantini kao i MM, kuham zapravo samo za djecu. Nema šanse da gladujem do povratkka doma i ručam tek oko 16:30h, čak da već imam skuhan ručak. No way...
Da ne govorim da me čeka trening sat vremena nakon posla.
Juče sam išla direktno u nabavku hrane nakon posla, dakle pala sam s nogu, dok sma sve to donijela, raspremila, pa malo po stanu sudje, veš,..nisam bila nizašto u 19:00h jer sam se digla u 6:30h.
Ako sam extra vrijedna nedjeljom (a to je rijetko) onda skuham 2-3 ručka.
Jedino što ne mogu je jest isto jelo zaredom dva dana, to nikad nisam voljela, pa ni danas. ako napravim dosta graha, pojedemo ga danas a ostatak smrznem. Nema mi dražeg kad je ludi dan a ja samo iz škrinje izvadim već skuhano hahaha
Na vrh glave mi je kuhanja, moram priznat.
Jedino mi je gušt vikendom kuhat natenane neka fina jela, kad imam vremena i volje za kerefeke.
ja danas radim odojka vjerovali il ne nisam ga jela valjda godinu dana i toms frendicom dostavu naručile
držite palce, držala sam ga samo u salamuri jedan dan dodat ću mrkve i krumpire
pa nije prihvaćeno, kažu da je slano... hmmm daaa msm da ću pokušat slabiju salamuru idući put
i meso iz lokalne mesnice
i nabacit hrpe začina...
mada sin vjrv ni tad neće jer on neće ništa novo i drugačije
osim ako nije vidio nekog ne-člana obitelji da to jede...
jbg kad nemam proširenu familiju pa da ujaci strine validiraju moje jelo
a isto bilo mrvu preslano, al tak su radili i moji, slanije je na površini unutra ne toliko, krumpiri su bili ok međutim mali ni čut
Ako je klincima bilo preslano, kužim skorz da nisu htjeli jesti. A nije ni zdravo previše soliti.
Drugi put manje posoli. Klinci obično vole pečeno meso i krumpir iz rola.
ma def neću odustajati od ovog dok ne svladam al da mi je žao je lijepo sam pratila recept
danas neko varivo
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 21.05.2025. at 12:47
Kod mene danas ajngemahtec. Doduse ne pravi, stavila sam krumpir i neki tanasni porluk, a nisam noklice i nisam file, nego batke. I da, sinoc skuhan![]()
Mislim da je s odojkom svršena priča. Sjetila sam se zakaj je onaj domaći bio ok. To je kad se cijelo svinjče peče vani i okreće. Onda je samo taj površinski kožni sloj slan, do mesa to tolko ne dođe.
Danas radim vučeno tijesto po prvi put. Sad sam ga mijesila jedno deset minuta.
I kukuruzni kruh, ali sam dodala kobasice.
Radim odrezak u senfu, po prvi put. Bože pomos. Da i ovo ne uništim ko odojka.
Ja stvarno ne razumijem zašto se zafrkavaš s tim... Nema jednostavnije stvari od odreska u senfu. Uzmeš minutne odreske koji su brzo gotovi. Malo ih natučeš, posoliš, popapriš, po želji umočiš u brašno da manje špricaju i frk na tavu. Dok se to peče, zamutiš u šalici žlicu senfa, eventualno žlicu ulja (da se sve lakše poveže), malo vrhnja za kuhanje, malo bijelog vina (ne pišem količine jer to ovisi o količini mesa), po želji kosanog ili granuliranog češnjaka, kosanog ili sušenog peršinovog lista i voila - kad je meso pri kraju, zaliješ time, pustiš da zavrije i isključiš istog trena.
Moj stariji sin je obožavatelj, ali mu se ne da zamarati s kombiniranjem začina, pa si nabavlja ovo: https://www.podravka.hr/proizvod/veg...ilje-marinada/
S tim se zaliju odresci, ostavi se minimalno pol sata i onda cvrč u tavu.
Evo, samo sam ja jela. Mala kaže slano (nije), starija je dobila vani sladoled od nekog, a mali je došao iz igre gdje mu se frend ozlijedio pa je izgubio tek. Osim za ostatke torte. To su svi imali apetit.
Danas radim pizzu.
Meni su odresci super pa ću ih opet raditi, dodat ću i vino onda.
Danas bolonjez , i friško zelje na salatu
Moji isto jedu skoro sve, ali senf ne vole. Ni sa hot dogom, ni kao umak. Ali zato šnicle mogu jesti non stop. Iako od malena jedu skoro sve povrće, tako da su kod nas čušpajzi razni normalna pojava
zuta, zašto si ne pojednostavniš život i kuhaš ono kaj ti klinci hoće jesti. Bit će kasnije kada budu veći, vremena i prilika da jedu razne druge stvari i da eksperimentiraju sa svojim okusnim pupoljcima.
Razumijem da bi ti željela da oni jedu sve, ali to je jako daleko od realnosti i samo si kompliciraš život.
nekad se desi da im to novo jelo postane omiljeno. tako sam uvela kukuruzni kruh koji je sinu sad omiljeni
ma dvoje jučer to nije stiglo ni probat spletom okolnosti
Pa daj im onda drugi dan ili za večeru to što je ostalo. Nemaš što izgubiti.
Ja isto mislim s obzirom na njihovu izbirljivost i slabiji imuniitet da je bolje servirat im hranu koju ce pojest nego da ostanu gladni. Nema mi to smisla.
Lili, upravo tako. Win win situacija. Klinici jedu, a zuta si olakša život. A u neki umak npr. bolonjez ili nešto drugo što vole, može se zakamuflirati svakakvo povrće da klinci ni ne skuže.
Sjećam se kad su moji još bili manji (viši razredi osnovne), nakon treninga došli su frendovi od sina igrati plejku k nama, svi gladni i u razvoju. Ja sam imala gršak i noklice taj dan. Stavila im na stol pun lonac i nek si grabe. Pojeli su sve do dna. Sutra me zvala jedna mama da kaj su to tako fino jeli kod mene. Kad sam rekla, žena je umrla od smijega jer njezin doma nije htio ni prismrditi grašku. Nakon toga je uredno to kuhala (po svom kao i do tada) i rekla da je to moj recept. Grašak više nije bio problem.
Hehehe, poznato mi je ovo....
Inače, slažem se - treba djeci dati jesti ono što žele. Naravno, dijapazon hrane treba postepeno širiti, ali ne bih se ni ja previše opterećivala. Kod nas su isto grašak i noklice omiljeni i danas, a od ostale hrane pojeli su i previše ćufta, bolonjeza, gulaša, paprikaša i drugih umaka vrsta raznih. Ne možeš svaki dan servirati šnicle.... Od variva i drugih jela na žlicu, moja svekrva je npr. uspješno implementirala sarmu i kiselo zelje, a moja mama mahune (varivo nije bilo omiljeno, ali zapečene mahune ili mahune na salatu su bile druga priča). Domaće mesne juhe nisu im fine ni dan danas, ali odavno su prihvaćene juha od mrkve, paradajzova, juha od tikvica i slično.
I već sam puno puta napisala - nama je pomoglo uključivanje djece u kuhanje. Kad su nešto sami skuhali (ili sudjelovali) to se uvijek puno bolje pojelo nego kad ih je dočekalo gotovo.
To s njihovim kuhanjem je skroz točno i kod nas. Ili ako kuha netko od frendova - onda se jede baš sve. Kod mojih kad su bili manji je palilo i kad je jelo imalo neko fora ime (koje nema veze sa sastojcima). Moja mama (ja ne jedem poriluk - rijetka namirnica koju je jedem) im je kuhala poruluk na čušpajz i to zvala čiribu čiriba juha. Dok to nije tako nazvala, nisu htjeli jesit (pretpostavljam zbog mog stava prema poriluku).
U subotu fileti orade i krumpir sa smedjim sampinjonima.
U nedjelju paradajz juha pohani batki i zabatki iz pecnice s pecenim tikvicama i paprikama.
Danas i sutra nekakvo nedefinirano varivo za 2 dana, npr. kelj, ali sam svasta ubacila, a samo 3 veca lista kelja.
Sviđa mi se ovaj izraz "nedefinirano varivo"!
Kod nas ostaci od jučer (sin je radio odreske u umaku i onda u taj umak frkne tjesteninu) i kuhane šparoge koje smo pojeli, pa ćemo još napraviti miješanu salatu.
Za sutra planiram ljetni poriluk s rižom i malo piletine na naglo.
Jučer sam radila ćuftice, i djeca su rekla da su im - dosadile.
Zatim klipiće - kažu kako to nisu punjene.
Biskvit kokos-čokolada, nisam dobila komentare, ali se jelo.
Sebi sam spravila vodu krastavac limun. Voljela bih ubaciti svježu mentu, ali je ne vidim po trg.
Danas idem po srdele.
Dan prije jučer, pon, sam radila varivo od leće sa viršlama, klinke su vrištale da im je najdraže jelo. Klinac je pojeo neš malo.
Mentu lako sama uzgojis na balkonu, ja svoju stalno berem.
Pekla sam orade... nisu jeli jer se cijeli dan u školi jeo junk :///
Petak: pureći zabatci sa zeljem i kuhani krumpir
Subota: varivo od prošlotjednih ostataka iz frižidera i mesnih "otpadaka" (kad trančiram meso pa smrznem pod "za juhu"): smeđi šampinjoni, kelj, mrkva, peršin, celer, krumpir, luk, češnjak + timijan, bosiljak, list peršina, dva krilca, kost purećeg batka s nešto mesa gore, komad kobasice, malo kukuruznog brašna.
Nedjelja: filet lososa, kuhani krumpir, salata od paradajza, maslina i mladog slanog sira.
Danas: tjestenina bolonjez + salata od paradajza i paprike
Posljednje uređivanje od Jelena : 16.06.2025. at 10:40