Jelena prvotno napisa
Joj nažalost ima takve djece, imam takvo dijete u bližoj obitelji. Neće izgladnjivanje ništa pomoći dapače još veći otpor.
Često tu ima i senzorike na određenu teksturu, mirise, okuse...
Ja se sjećam da sam bila gladna da gladnija ne mogu bit (za vrijeme rata, i onako kost i koža) i to početak srednje, kad sam osjetila miris iz tog restorana gdje su nam organizirali hranu, na samu pomisao bolonjeza i špageta želudac mi se dizao...da sam se samo okrenula na peti i gladnaaa do boli legla spavat.
Nisam za forsiranja ili ili...teško je vjerovat nekome ko ima dijete koje sve jede ili će sve probat jest.
Al ne bi mu dala kruh i kikirirki maslac kao zamjenu za ručak, ipak volim da glavni obrok bude konkretan. Tako da sam ja unaprijed razmišljala, uvijek bi dala da probaju to drugo jelo da šire jelovnik, ali sam imala ručak opciju kao zamjenu. Recimo kćerka ne može smislit grah jer joj se jednom zgadio, a sin neće (zasad) pojest blitvu ni u ludilu.
Ja sam ko dijete bila štrklja i nisam uopće jela povrće osim krumpira i krastavaca a danas mi je osnova prehrane
Prijateljicu je mama tjerala da jede što je skuhano taj dan za ručak da je ova doslovce povraćala, bilo m ije strašno to gledat kad sma se zatekla kod njih, a i prisjeo mi je moj ručak i zgadio se uz takve prizore.
 |
|||
Odgovori s citatom