Prvacic je nepristojan prema uciteljici

[biserko]

Vodili smo racuna kako se ponasamo i sta govorimo pred njim i posto je ovo prva ovakva situacija nismo bili svjesni da mozda ipak radimo i stvari koje ne treba, tako da nam je sad ovo ipak jako dobra skola, shvatili smo gdje je nasa greska. Nije bilo batina, i nema ih kod nas, to je bila prijetnja u prvi tren jer smo zeljeli nekako da shvati da je lose to sto je napravio, za sto naravno batine nisu nikakav nacin. Oboje smo svjesni da je to bila greska. No to je stvarno bilo samo u prvi tren, kad smo dosli kuci razgovarali smo s njim i mislim da je shvatio. Anemona, i po meni je kljucno nauciti ga kako da prihvati neuspjeh i podnese kritiku ali jos uvijek ucim kako, bas je tesko .
O promjerni razreda razmisljam jer on nema problema u ucenju, dapace, on zna sva slova, prilicno dobro i cita, kad trebaju nauciti neku pjesmicu vrlo dobro mu to ide, ali vrlo rijetko kuci donese pohvalu a vrlo cesto "ljutka" ili kritiku. Suprug je par puta isao da razgovara sa uciteljicom i on je rekla kako to nije nista strasno, kako je on dobar djak ali eto nemiran je, zna pricati na casu i sl, te su opomene zbog toga. Ovo je stvarno prvi incident ove vrste. Ja sam zakljucila da njemu sada opada samopouzdanje zbog njenih konstantnih kritika jer me sada stalno pita - mama, a kakvo mi je ovo, kakvo mi je ono, da li bi mi dala smjeska... i sl. I zato jos uvijek cekam jer bih s jedne strane voljela da mu pokazem da ne smije odustati nakon prve prepreke, ali s druge strane - to je dijete koje je s takvom radoscu krenulo u skolu da jednostavno ne zelim da uciteljicu dozivljava negativno u bilo kom smislu. Bojim se da ga ne demoralise takvim stavom.
Evo jedan primjer - suprug je razgovarao sa njom i rekao joj - mi shvatamo da vi imate pravo i na opomenu ali to je ucestalo i bojim se da ce se on demoralisati, a ona je rekla kako to ne treba tako strasno dozivljavati. Sutra su nesto crtali u skoli i maleni je nacrtao na svoj nacin, ne bas sjajno ali ni katastrofalno. Ona mu je rekla - ovo ti je bilo za ljutka!
Znaci da kod nje do sada razgovorom nismo mnogo postigli, sacekacemo jos malo, pokusavamo sto vise raditi i razgovarati s njim, citamo zajedno gradivo koje su radili u skoli svaki dan... pa vidjet cemo. A sve to nekako utice i na moje samopouzdanje jer se pitam kako da znam postupam li dobro. Ma eto, ustvari to nije tako strasno, hvala bogu nemamo vecih problema, ali kad su tako maleni uvijek zelimo da im je sve savrseno

[Peterlin]

Biserko, pročitaj temu o darovitoj djeci. Ne mora dijete nužno biti darovito, često je dovoljno da je samo bistrije od ostalih, pa da mu bude dosadno i onda to i pokazuje na neprimjeren način.