U dobi do 10 godina i moji su obožavali lego i druge igre od elemenata - frk deku na pod i udri, s prijateljima i susjedima.
Društvene igre - nula bodova, to je nešto što se igra s bakom i dedom, a ne s prijateljima.
Autići - nula bodova, ni sami ni s društvom, ali zato slagati željeznicu - to prolazi i danas, ali nisam oduševljena jer mi zakrče cijelu kuću.
Ono što su prestali igrati, a ja sam žalosna što su to prerasli je kazalište lutaka. To im je dugo bila omiljena zabava, čak su to i snimali kamerom, ali zadnje 2 godine se nekako više ne bave time.
Inače, budući da je u njihovoj sobi sintić, a većina društva isto nešto svira, znaju se zabavljati time - ne baš da sviraju nego koriste banku melodija, pa povežu to s računalom... ne mogu ih više ni slijediti.