Vi, drage žene, sve koje ste u postupcima potpomognute oplodnje, evo malo ohrabrujućeg posta. Željela bih podijeliti odlično iskustvo iz Petrove, ali prije svega kratak uvod o našoj situaciji. Naime, sa 15 godina dijagnosticiran mi je PCOS, od tada sam uzimala razne hormonske terapije sve do 28. godine kada smo prije vjenčanja odlučili krenuti u borbu za svoje malo čudo. Premda smo od ranije znali da to neće ići samo tako, ipak nismo očekivali ovoliko teško razdoblje. U 4. mjesecu p.g. po savjetu ginekologinje prestala sam sa uzimanjem Yaz-a i tada je bila zadnja mjesečnica. Nakon kratkog čišćenja od hormona i stresnih trenutaka za vrijeme priprema samoga vjenčanja uputili smo se u Petrovu u 11. mjesecu. Docentica Škrgatić tada je krenula sa svim pripremama, dala nam mnoštvo uputnica za sve preglede koje je potrebno učiniti prije samog utvrđivanja neplodnosti. Podosta brzo smo prošli sve pretrage, a na red je došlo i ispitivanje prohodnosti jajovoda. Isti smo učinili u ŽB Čakovec, iznenađujuće bezbolno, samo se treba opustiti i misliti na cilj - a to je vaše dijete. Nakon mnoštvo ostalih pretraga utvrđen je primarni sterilitet kao posljedica PCOS-a, sekundarna amenoreja, anovulacija s obzirom da krvarenja nije bilo od 4. mj. (čak niti nakon hormonskih izazivača) i hipotireoza. U 3. mjesecu ove godine krenuli smo sa prvim terapijama, Letrozol prvo manja doza, nakon toga i veća doza, ali nažalost bezuspješno. Nakon kratke stanke u 5. mjesecu krenuli smo i sa Menopurom, početno sa pola bočice s ciljem da se ne razvije hiperstimulacija. Nažalost nakon niza UZV-a nije se razvio niti jedan folikul, tada docentica odlučuje produžiti protokol do kad ide i svaki tjedan diže dozu po pola, da bismo nakon 29. dana injektiranja i 1,5 bočice dobili 8 folikula koji su bujali svi redom. Docentica u petak, odlučuje da se vidimo i sutra na UZV, koji pokazuje daljnji rast folikula, od kojih su neki potencijalni. U ponedjeljak je uslijedila aspiracija folikula, dobivene su 4 jajne stanice, nakon 3 dana primili smo povratnu informaciju iz laboratorija kako su nam ostale 3 te da će transfer blasociste biti u subotu. Spremni, ne očekujući puno, dolazimo na transfer, biologinja nam je pojasnila kako su 2 nažalost propale, ali jedna preživjela blasocista velika je nada i da to zasita može biti pozitivno za nas. Rado bih napomenula kako sam cijelo to vrijeme radila, odlazila redom na posao, uživala radeći i ne misleći o svemu. Opušteno čekala prvi betu koju smo vadili nakon 2 tjedna, beta je naravno bila pozitivna i više no što smo očekivali. Prva beta pokazuje 2500, druga beta nakon dva tjedna 27300, ali ništa još nije vidljivo na UZV. Nakon 3 dana ponovo se javljamo u Petrovu i srce našeg malog čuda već je kucalo. Radost u srcu i suze u očima nitko nije mogao sakriti. Radila sam cijeli taj mjesec i zbog nemogućnosti produživanja ugovora, odlučila sam odmah na komplikacije u 8. tjednu trudnoće. Danas, u 12. tjednu, nakon nesnosnih mučnina, povraćanja, grčeva, povećanih jajnika koji nikako da se vrate na normalu nakon stimulacije, niskim šećerom, ludujućom štitnjačom, osjećam da će naše malo čudo biti dovoljno hrabro i ostati nam tu do kraja. Česti UZV, putovanja na relaciji Zagreb - Lepoglava, velika podrška obitelji, prije svega supruga koji nije propustio niti jedan pregled u Petrovoj, a bilo ih je zaista mnogo (ponekad i 3 na tjedan), odlična ginekologinja Doma zdravlja u Ivancu i divna docentica Škrgatić razlozi su naše prve trudnoće nakon teškog perioda i PRVOG IVF-a. Također rado bih napomenula kako nismo potrošili niti kune na privatne preglede, kako nismo potrošili niti kune na vitamine i dodatke koji pomažu postupku, uzimali smo medni pripravak koji nam je darovao prijatelj, kao mag.oec. mogu potvrditi da je ovaj postupak za nas bio iznad očekivanog područja profitabilnosti. Budite odlučne, budite hrabre, ne čitajte postove koji su prepuni lošeg iskustva, čitajte znanstvenu literaturu kako biste znale i razumjele što vas sve čeka. Živite život normalno, ne događa se to samo vama, oko vas ima ljudi koji isto to prolaze samo nisu dovoljno hrabri da o tome govore kao o normalnoj stvari. To je vaš život, vaš zajednički život, suprug i vi u tome ste zaista važni, budite si podrška, bit će i teških trenutaka i suza, ali ono što slijedi nakon toga zaista se ne može opisati riječima. Sreću zbog trudnoće nije uspio uništiti niti otkaz kao niti naknada od 800 kuna koju ću dobivati od HZZO-a. Ništa nije važnije od toga! Čuda se događaju samo treba vjerovati i nikada ne odustati! S radošću iščekivanja sutrašnjeg UZV-a pozdravljam vas i svima vama koji ćete se naći u sličnoj situaciji želim da ubrzo osjetite tu radost otkucaja srca vašeg malog čuda![:38a:][:39a:]