Potpomognuta na KBC RIJEKA

[Inesz]

Bliži se druga godina od donošenja tzv. novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, zakona kojim su neplodni parovi dobili mogućnosti da se neplodnost liječi prema prema zlatnom standardu.

Ali ni nakon skoro dvije godine primjene novog mpo zakona nema službenih statistika o broju i vrsti mpo postupaka, o broju dobivenih js, broju transferiranih i pohranjenih embrija, nema podataka o broju ostvarenih trudnoća i broju živorođene djece, iako je zakonska obveza svih mpo odjela da o tome redovito izvještavaju nadležna tijela.

Zašto nema podataka o rezultatima liječenja podtupcima medicinski potpomognute oplodnje?

Puno je razloga, najvažniji je taj da je besparica u kojoj već godinama živimo utjecala na standard svih vrsta liječenja u našim bolnicama, pa tako i na liječenje neplodnosti.

Kako su se istopile naše šanse za imati djecu ako neplodnost liječimo u bolnicama?
Šanse su se istopile usporedno sa cijenom koju HZZO plaća bolnicama za stimulirani postupak.

Cijene koje za stimulirani postupak bolnicama plaća Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Ove cijene koje plaća HZZO uključuju sve-liječenje, postupke u embriološkom laboratoriju, lijekove, pretrage tijekom postupka:

2009. 15 500, 00 kn
2010. 12 335, 32 kn
2012. 8 634,66 kn

Cijena stimuliranog postupka u odnosu na 2009. godinu praktički je prepolovljena, taj iznos koji HZZO plaća bolnicama za stimulirani postupak nije dovoljan za liječenje najvećeće većine parova. I onda kako bolnice nebi generirale velike gubitke, neplodni parovi dobivaju substandardno liječenje. Toga postaje svjesna većina neplodnih parova, toga su jako dobro svjesni naši mpo liječnici, Ali mpo liječnici već tradicionalno šute o problemima koje susreću u svojoj praksi, ne očituju se javno, ne traže promjene...

Snižavanje cijene koju za stimulirani postupak plaća HZZO znači manje lijekova, manje dobivenih jajnih stanica, manje embrija i na kraju svega-manje rođene djece.

Uz to dodajmo i smanjen broj pokušaja liječenja u stimuliranom postupkau sa 6 pokušaja koliko je bilo u tzv. milinovićevom zakonu na 4 pokušaja po važećem zakonu. i svakom je sve jasno-uspješnost liječenje neplodnosti u sustavu javnog zdravstva već godinama pada, a taj trend će i dalje biti izražen.

Gdje su pacijenti u tome? Preko HZZO-a imaju pravo na 4 stimulirana postupka, ti postupci se odrađuju substandardno u prvom redu radi primjene malih doza ampula gonadotropina. Dio pacijentica koje na temelju prethodnih neuspjeha u liječenju znaju da su im ordinirane doze lijekove preniske za dobru rekaciju na terapiju, same sebi, bez znanja liječnika, daju dodatne lijekove koje same kupuju.

Eto, štednja na lijekovima dovela je do pojave opasnog trenda samoliječenja-dakle, dio pacijentica svjesnih da ne mogu dobiti onoliko lijekova koliko im je potrebno, posežu za samoliječenjem i samoincijativno dodajuna ordiniranu terapiju dodatne količine lijekova.

Samoliječenje je opasna pojava, ono ne može pridonijeti boljem uspjehu liječenja neplodnosti. Samoliječenje nije rješenje za nepovoljnu situaciju u kojoj se nalaze neplodni parovi.

Gdje je rješenje? Kao pacijenti možemo puno toga...Otvoreno razgovarajmo sa svojim liječnicima, pišimo o problemima u liječenju Ministartvu zdravlja, ministru zdravlja, Nacionalnom povjerenstvu za medicinski potpomognutu oplodnju, HZZO-u, pravobraniteljstvu, udrugama koje promiču prava pacijenata... obratimo se medijima, progovorimo u medijima o problemima neplodnih parova... Situacija se može poboljšati ako se većina bori da se situacija poboljša.