A joj, prvi post koji sam napisala zaista zvuči kao da sam jako ogorčena a nisam. Nastojim biti pozitivna i ne odustajemo.
Sve godine smo fokusirani na suprugovu dijagnozu teška oligoasthenozoospermia i mislila sam da je to problem. Istna je da mi nitko nije predložio pretrage: kariogram, prošireni koagulogram, trombofiliju i antifosfolipidna antitijela.
To sam čula od drugih cura i naučila na forumu. E sad ko me trebao na to uputiti? Živim na relaciji ZG-Ri pa sam tri zadnja ICSI i sekundarne postupke obavila u Petrovoj. Uvijek traže svu prethodnu dokumentaciju dakle znaju što sam sve prošla i rezultate.
Zaista ne želim nikoga prozivati imenom i prezimenom ali skrenula bih pažnju na moju socijalnu ginekologicu. Ona mi daje sve uputnice za postupke, hepatitis, HIV, hormone, briseve...Ima kopije dokumentacije mojih postupaka dakle ona je ta koja me trebala dalje uputiti. A nije. Ispisivla je uputnice malo gunđala koliko ih ima i to je to. Da trebala sam i sama prije početi kopati ali prepustila sam se i vjerovala da je isključivo kriv spermiogram. Jedine pretrage koje sam ja radila su hormoni i uvijek su bili dobri. Nakon zadnjeg neuspjelog pokušaja, transfer dva embrija, rekla sam da želim napraviti gore navedene pretrage. Šokirala se otkud sad to, nije znala gdje se to radi, u kojim lab, koja šifra koja dijagnoza...raspad sistema.
Da ne govorim kako me za kariogram poslala na medicinski fax a ljudi su se tamo čudili kako to da doktorica ne zna da oni to ne rade više od godinu dana. Dakle sama sam isprevrtala sve klinike i brojeve i našla gdje se to radi.
Da skratim i ne gnjavim vas previše problem je što naši liječnici s istom količinom znanja izađu s faxa i odu u penziju. Nema tu dodatnog educiranja i usavršavanja.

Meni je kariogram pokazao grešku na devetom kromosomu koja je povezana sa neplodnošću. Ukupno sam imala 6 ICSI, 7 prirodnih i 3 sekundarna. Uvijek sam imala puno JS 15-19. Svaki put je došlo da oplodnje i embriotransfera osim u prirodnim ciklusima 3 ili 4 nisam sigurna. Nije nikada došlo do implatacije ni biokemijske ali je gotovo uvijek došlo do oplodnje.
Sa genetičarkom koja radi na SV.Duhu sam razgovarala telefonom i idem kod nje početkom sedmog mjeseca. Nakon početnog šoka i negiranja objasnila mi je:
svi embriji koji naslijede tu moju anomaliju se neće dalje razvijati jer priroda to sama rješava, vjerovatno bi se jednom ICSI- om uspjelo dobiti zdrav embrij koji bi naslijedio većinu suprugove genetske slike i on bi ostao ali kada bi se to desilo i da li bi se uopće desilo to se ne zna. Zato mi je predložila da dalje postupke obavljam u klinikama koje rade PGD pretragu odnosno prije transfera određuju koji embriji su zdravi odnosno bez mog defetnog gena. Želim se svima ispričati ovo pišem bez prethodnog medicinskog znanja i svojim riječima pa ako netko zna više o tome molim da se javi. Spomenula sam i donaciju jajne stanice jer se lomim koliko još ima smisla pokušavati sa mojim st.ako postoji ta greška, a ne znači da će ikada biti zdravih embrija. PGD će mi samo olakšati da mi ne rade transfere sa defektnim genom koji bi propali....
Ne želim sad "e kad bi bilo da je bilo" jer to nema smisla. Htjela sam iznijeti svoje iskustvo jer možda time olakšam nekoj drugoj curi koja se nađe u sličnoj situaciji.
Netko me pitao da li sam pretrage plaćala, nisam ništa sve sam obavila preko uputnica i dopunskog osiguranja.