U svim drustvima je najlakse biti prosjecan. Ne odskaces od one crte ni po cemu, zivot ti ide niz dlaku, sve je idealno. Tako je najlakse,
ali.............
na srecu ili ponekad na zalost ne mozemo svi biti isti, tako da nije te razlicitosti ko zna kakv bi svijet bio?
iskreno se pitam?
prvo znanstvenici ne bi smijeli biti zaigrani i greskom naci nesto, sto na kraju je vece od onoga sto je trazeno.
djeca u skoli bi bila sva ista, pa ne bi imali darovite, a bome ni one s probelmima bilo kakve vrste.
svi bi imali jednake kuce...........
Mislim da bi zivot bio kao u onom filmu GATTACA. Lijepo odmah prije rodjenja popravis potencijlni feler i vola imas savrsen svijet.
NO ova lopta na kojoj zivimo je sarena. ima nas vakih i nakvih. i ima ljepotu zbog toga. Ja volim raznolikost, ja cijenim raznolikost, tako da pitanja koja postavljaju pitanje sto je po meni definicija necega, zapravo odsijecanje onih sto odskacu od prosijeka.
i onda nastaje problem, netrpeljivost, koja je susretana kroz cijelo covjcanstvo. ne svidja nam se usporedba ovog s crncima i njihovoj voznji recimo u straznjem dijelu autobusa radi boje koze, sterilizacija retardiranih ljudi, proganjanje zena koje zele promijeniti svijet i proglasavanjem isith vjesticama.
tesko je biti drugaciji, zato je najjednostavnije da mi je djete prosjecne pameti, da mi je heteroseksualno, da nema govornih problema, da ne nosi naocale. sve to se nadam radi njega, jer drustvo u kojem zivim nije tolerantno prema razlicitosti. ali ja svoj glas ipak necu dati toj netoleranciji. no ipak se nadam i znam da je moje djete posebno i da zbog mog glasa ce ipak imati izbor.
i mislim da ce ova tema ici pod kljuc, bas zbog te nase razlicitosti, koju necemo moci mirno i pristojno izraziti
 |
|||
Odgovori s citatom
anđeo26012013 prvotno napisa
