Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku

I sad, kako se približava prvi prosinac i referendum, moja tjeskoba koju sam osjetila u „MIlinovićevo doba“ se pojačava… I po prvi put u životu istinski brinem. Brinem do te mjere da mi se ježi koža, da mi kičmom prolaze trnci. U kakvom svijetu će živjeti moje dijete? Brinem hoće li i ona ako bude drugačija po nečemu, a već je drugačija po tome što je „IVF beba“, imati ista prava kao i svi ostali. Kao i oni „isti“. Hoće li možda izabrati imati muža s afričkog kontinenta, pa će imati djecu divne puti i čarobnih kovrči? Ili će možda imati životnu partnericu, a ne partnera? Možda će se zaljubiti u dečka iz Beograda i odseliti tamo? Možda će se zaljubiti u Klaudija, malog romskog dječaka iz susjedne ulice i ostati u kvartu? Možda će htjeti redovito brijati glavu? Možda će se pridružiti Hare Krishna pokretu? Možda će… možda će… I meni je sasvim svejedno što će ona htjeti, ja samo želim da bude sretna u svom izboru.
Smjehuljica je. Baš je. I želim da takva i ostane. Da joj život bude pun tog smijeha… da bude u bojama. U puno boja. Da sve pršti oko nje od boja. Od različitosti.

I zato, zato ću izaći na referendum i zaokružiti PROTIV. Jer želim da moje dijete živi u tolerantnom društvu. U društvu mogućnosti. U društvu jednakosti u različitosti.
ovo citiram jer želim takav svijet za svoju djecu, pun poštovanja prema svakom i prepun šareila, zdravog razuma, širine razmišljanja, otvorenih opcija, bez ikakvih ograda