Daddy hvala na priči.
Da bi rekla kako završava, moram prvo reći kako traje, odnosno kako ja mislim da traje.

Tata samohrani roditelj živi s djecom i polako ih senzibilizira na to da postoje ljudi drukčije seksualne orijentacije, da postoje osobe koje vole i žene i muškarce, polako, kap po kap im daje do znanja da je i on jedan od njih, da to ne umanjuje njegovu ljubav prema njihovoj mami, prema njima. Kad djeci to sjedne na mjesto priča im o svom prijatelju, polako, kap po kap. Nježno, ne preko granica rasta njihovog razumijevanja. Ako shvati da je stavio kap previše, staje, pušta da se informacije slegnu, pa opet kap po kap, ne ugrožavajući svoj odnos s njima. Kad djeca prihvate ideju da tata ima prijatelja koji mu puno znači, upoznaje ih s njima i prijatelj moguće i doseli k njima.
Žive u zajednici gdje je potpuno jasno tko je tata, a tko je prijatelj. Prijatelj ne uzima mamino mjesto u dječjim srcima, iako je uzeo mamino mjesto u tatinom krevetu. Prijatelj je prijatelj i tati i djeci. A kao odrasla osoba može i mora biti ona koja se brine za djecu jednako kao i tata. Kao što bi to učinila i baka da živi s njima,ili tatina sestra ili tatin brat.
A kako priča završava...? Meni osobno, brak ne predstavlja nešto, pa mi nije bitno da se tata i prijatelj vjenčaju, ali voljela bi da imaju tu mogućnost. Jer preko nje prijatelj dobiva i zakonsku potvrdu svog statusa člana obitelji. Tad bi prijatelj mogao ostvariti sva ona prava o kojima je Shanti pričala.
Ljubav prijatelja prema tati, sigurna sam, dovoljno je velika i za njegovu djecu. Kad nekog volimo bezuvjetno prihvaćamo i sve koje ta osoba voli. I sigurna sam da je brižan prema djeci. Kako će ga zvati, nije bitno vjerovatno imenom.

Ono što meni bitno je da se da prednost sadržaju, a ne formi. A zakon misli drugačije i zbog toga što je forma zakonu važna, a sadržaj srcu, treba naći način da način da osoba koja se s obitelji poveže srcem, a ne krvlju dobije i pravni način da bude dio obitelji.

I... postoji jedna forumašica koja ima sličnu priču, tu i tamo se javi na ireligioznom odgoju, nadam se da nas čita i da će se javiti. Sad kad je priča otišla izvan okvira mog pitanja suborkama.