Ja ću ti napisati u svoje ime, za druge ne znam niti me zanima. Da, katolkinja sam i ne idem u crkvu, ne praktiiram vjeru što bi se reklo jer mi je puno odredbi stupidno - od toga da se svećenici ne mogu ženiti pa su vjerojatno i zbog toga postali onako izopačeni, mislim na one pedofile, do nemrs petkom (jer grijeh po meni ne ide kroz usta) do slušanja političkih propovijedi, zabrane kontracepcije u vremenu kad je sve puno boleština, te zabrane prava na izbor apropos abortusa, MPO-a... Ma zapravo ne mogu progutati tu dogmu katoličke crkve koja se nikako ne želi prilagoditi 21. stoljeću. Pa mislim da je nakon 21-og stoljeća ipak vrijeme za to. I ne vidim nikakve veze zašto ja kao katolik ne bih mogla ići na potpomognutu oplodnju, što sam i napravila i zahvaljujući MPO-u dobila prekrasnu djevojčicu koja se veo upravo pored mene smije. Meni se to po meni ne kosi s mojom vjerom, a isto tako shvaćam onoga tko to zbog vjere ne želi krenuti MPO putem. Ali to je njegov izbor, isto kao što sam ja izabrala svoj i nema mi nitko pravo nametati ono što on smatra ispravnim, neispravnim ili što već. Nii itko ima pravo diskriminirati me u bilo kojem smislu, a to je svita hodajućih embrija na čelu s Miletićem, HDZ-om i Crkvom svojevremeno napravila onim nakaradnim zakonon iz doba Milinovića i HDZ-a.
A nazivam se katolikom jer sam tako odgajana, moje najljepše uspomene iz djetinjstva dolaze iz doba kad je dio nas iz naselja nedjeljom s gustom išao u crkvu na vjeronauk mada mi nije bilo jasno zašto dio mojih prijatelja ostaje doma (razdoblje prije '90-ih), jer je svećenik bio super, zezao se s nama, dozvoljavao nam da veći dio vjeronauka provedemo u igri vani s loptom, pjevali smo i sve je to bilo nekako životno, prilagođeno našem dobu. I s druge strane mislim da vjera, ono što bi zapravo Katolička crkva po meni trebala propovijedati a to je ljubav, poštivanje drugih, tolerancija - po meni je to bit katoličanstva, Boga i Isusa, nema veze s ovim u što se sve to skupa pretvorilo