cvijeto, svima nam je jasno da od onih 86% katolika na koje se konstantno poziva možda jedva 10-ak% ide u crkvu on a regular basis. kod većine se to svodi na Božić i Uskrs i dobru staru "Bog je svuda oko nas". a vjerujem da se možda tek nešto veći postotak slaže s crkvenim stajalištima po određenim pitanjima (zato su i odustali od referenduma o MPO - ziher sam da su im ispitivanja pokazala da to ipak ne prolazi pa su en ten tinijem prešli na gayjeve). neki će reć' "licemjerština". pa vjerovatno i je u neku ruku. ja se uvijek sjetim što mi je rekla profa s faksa kad sam joj rekla da ću izostati neko vrijeme jer idem u MPO postupak - zapričali smo se o crkvenoj anti-MPO kampanji i na kraju je rekla: "Znaš što? S Bogom ja nemam problema, ali s crkvom itekako imam." e na to ti se sve svodi - zato se ljudi koji se ne slažu s crkvom deklariraju kao katolici.

ja više ne znam gdje sam po tom pitanju. da me netko prije par godina pitao jesam li vjernik, ni sekunde ne bih dvojila o odgovoru (mada se s crkvom nikada nisam slagala o masu stvari). sada sam često između pitanja "God, where the hell are you?!" (gdje je jasno do kojeg odgovora dolazim) i Đoletovog "O, Bože, ti valjda znaš šta radiš...". ono što znam i intuitivno osjećam, bilo Boga ili ne (a ipak nekako vjerujem u tu neku iberljubav i dobrotu koja za mene predstavlja Boga), crkva je debelo moralno zastranila i zato s njom itekako imam problema, kao što reče moja profesorica. u ovakvom ponašanju Boga, koji bio trebao biti sinonim za ljubav, dobrotu i toleranciju - sigurno nema.