Jako smeta ovaj argument "prirodnosti" jer da je po tomu većina nas ovdje nikad ne bi bili roditelji.
I borimo se za to da donacije sperme/jajne stanice budu anonimne, pa se onda eto ne bi uvijek znalo "tko je djetetu ćaća, a tko mater". Osim toga, što je s djecom rođenom u braku, ali iz izvanbračnog odnosa? Hoće li zabraniti izvanbračne odnose? Hoće li ih sankcionirati i kako? Kamenovanjem?

Zabrinjava me činjenica da je 700,000 ljudi potpisalo peticiju za ovaj referendum.
Zabrinjava me to što u mome radnome prostoru visi ogromni križ i fotografija crkve, to su naravno jedini vjerski simboli prisutni, a radim u javnoj instituciji, i to nikoga ne smeta dovoljno da bi nešto rekao.
Zabrinjava me što puno govorimo o različitostima, a ne vidimo koliko smo slični. Volimo svoje partnere, želimo i volimo svoju djecu, važne su nam naše obitelji... Nema bitnih razlika između homoseksualnih i heteroseksualnih osoba. Razlike su samo među ljudima nazbilj i ljudima nahvao, kako je to Držić rekao. Plemenitim i pokvarenim ljudima. I zato ne bih imala ništa protiv da mi dijete bude homoseksualac, isto kao što ne bih imala ništa protiv toga da mi u obitelj dovede crnca, Kineza, Roma ili bilo koga drugoga. Isto kao što ne bih imala ništa protiv da zaželi živjeti u zajednici s više muškaraca ili žena, sve dok se radi o odraslim ljudima koji svjesno pristaju na to.

Čovjek je kompleksno biće. Događa se da s najvećim žarom osuđujemo ljude baš zbog onih pobuda koje osjećamo u sebi, a sram nas je prije svega sebi priznati. A ne bi trebalo jer nas to bogatstvo ponekad kontradiktornih želja i potreba upravo i čini ljudima.