nisam aurora, ali cu odgovoriti.Dijana prvotno napisa
iskreno, nemam pojma da li razlike ima, i jos iskrenije uopce ne razmisljam o tome. iz razloga koje sam navela u onom oduzem postu o ani i visnji.
i mislim da je poprilicno gubljenje vremena razglabanje o petorici, ovcama i psima.
postoji, postojalo, je i postojati ce uvijek jedan minoran postotak ljudi i pojava, koje ce biti jaako jaako izvan mainstreama. neki crno, bijeli, neki vise sivi. i neki veliki ljudi su vodili vrlo nekonvencionalne zivote. rimbaud je bio veliki, veliki pjesnik. u svojim formativnim godinama obozavala sam njegovu poeziju. tesko da bi me njegov nacin zivota privlacio. no to je njegov zivot, ne moj. keith haring takoder.
vrlo generalno govoreci, ono sto nije kriminalno i zlocinacko, i ne steti drugima i ako mi je jako strano, nije moja stvar da se tim bavim. niti imam potrebu za tim.
meni se cini da, pretjerano bavljenje minornim, nekonvencionalnim stvarima kao orjentirima vlastitih vrijednosnih sustava, ljudskosti, humanistickih vrijednosti, deformira pogled na svijet: ono kad se previse zagledavas u bezdan, postanes bezdan. i postanes voajer, pocnes zavirivati u sobe i dvorista, koja nisu tvoja i ne bi te se trebala ticati. pa od tih slika se covjeku nesposobnom za dublju refleksiju, moze pomutiti razum, te ih pocinje vidati posvuda, kad da je dobio naocale, koje fokusiraju samo to. a brisu sve ostalo.
vrlo neugodna pojava.
sva drustva u kojima je fokusiranje na extremno, te izvodenje zakona i pravila fokusiranih na to extremno, a ne na ono sto je cvijeta rekla: zakoni kao okviri regualcije nasih zivota; me nimalo ne inspiriraju:
hitler, staljin, crveni kmeri, enver hoda, kineska kulturna revolucija...nastavite niz
nadam se da sam razumljiva, malo je komplicirano objasniti, ali u svoj knjizi "ime ruze" (mislim da smo je mnogi procitali) je to umberto eco savrseno objasnio. tu se knjigu isplati procitati puno puta.
ja momentalno razmisljam, kako transformirati drustvo blagostanja koje je zapalo u krizu, zatim zasto u bogatim drustvima poput norveske i danske extremno desne, populisticke stranke imaju uspjeha na izborima. zasto toliko mladih u austriji bira fpö, kako pronaci novi sustav obrazovanja koji ce odgovarati vremenu, postoji li neka forma kapitalizma, koja ce funkcionirati bolje,
zasto ljudi vicu na stadionim stvari, kojih se pristojan covjek stidi, otkrivam nove svjetove klasicne muzike, koje me dubinski ispunjavaju.... i jos puno malih i nesto vecih stvari.
mislim da ovca i njih pet, nesto, nebitno, ali potpuno nebitno, za nas, nase drustvo i buducnost nase djece.
uz to, hipotetski mogucu cinjenicu da njih 5 zive sa ovcom (sto je inace mislim na sardiniji bili upraznjavano kod osamljenih stocara u davna vremena), zakonski tesko da cemo moci kontrolirati, a necemo ni znati ako vrijeme i fokus upravimo prema bitnim stvarima.
a ako to zaista postane nevjerojatno jaki i vazan fenomen (u sto duboko, duboko sumnjam), onda cu se baviti i njim.
 |
|||
Odgovori s citatom