ok. vidim da seciraš moj post, a neke djelove preskačeš, pa da iskopiram što sam već napisala kao odgovor na tvoje pitanje ,a to je osobno iskustvo iz jednoroditeljske obitelji:
Neki su od nas odrastali uz jednog roditelja, i taj se je roditelj možda istinski trudio i bio najbolji roditelj na svijetu, ali iz iskustva mogu reći da
djeca bez jednog roditelja, odrasla uz samo jedan spol traže tu drugu figuru (mušku ili žensku) u nekim drugim osobama u svome životu.
I ta potreba za istraživanjem/promatranjem odrasle osobe drugog spola nije uvjetovana odgojem ili zatucanošću već našom istinskom potrebom da doživimo tu drugu polovicu svijeta
kroz tu jednu, neidealnu, osobu u našoj blizini.
Pa zar se psiholozi/psihijatri nisu bavili onim fazama u razvoju djeteta kad se više vežemo za vlastiti spol, pa onda više za suprotan spol itd.?