i jos bih nesto dodala, jer imam ponekad osjecaj da govorim klingonski.
samo je jedan dio ovakvih razgovora vezan na to sto mi mislimo i osjecamo. eto ja mislim da treba prestati prodavati colu i usecerena cuda.
da trazim da to postane zakon?
mislim da trebaju biti djeci emocionalno dostupni, a znam da je to cesto tesko, itd,itd
da i to ude u ustav? tko ce to kontrolirati i kako? sto znaci emocionalna dostupnost?
itd
itd

izmedu toga sto neko misli, zeli i onog sto se zove zakonska regulativa, stoje svemiri, galaksije.
nije zakon tu da se kroji, jer ja mislim ovo ili ono i susjeda mi bas radi ovako, a svekrva onako.

on mora biti najveci moguci nazivnik vrijednosti drustva u kojem zivimo i kojem tezimo, te okvir koji ce obuhvatiti najveci moguci broj sudbina i pri tom biti logican, kauzalan i provodljiv.
i promisljen, promisljen. sto on znaci? sto su implikacije? da li je u skladu sa drugim zakonima. itd.
a ne mogu ga ni kreirati oni koji ne razlikuju osnovne pojmove bilo cega. i oprostite mi na izrazu, nisu u stanju sastaviti tri recenice koje nisu u sukobu jedna s drugom.

a mi ovdje ne govorimo o kuhanju pekmeza, govorimo u zakonu, o ustavu.