To o Dežuloviću može biti tvoj dojam, ali moj nije, a kako njegov rad pratim već 20 godina, zanimalo bi me na temelju kojih argumenata tvrdiš to o Dežuloviću?
U zemlji koja ima iskustva odvođenja ljudi zato što su drugačiji, tvoj je komentar neukusan. Ne mislim samo na odvođenja i likvidacije u 2. svjetskome ratu. Ili na odvođenja i likvidacije u nedavnim ratom zahvaćenim krajevima Hrvatske. Ali u prosincu 1991. jedne noći u centru Zagreba došli su po obitelj Zec. I ko pse ih pobili zato što su Srbi. Uključujući i dijete od 12 godina.
Unaprijed molim sve koji požele uzvratiti s argumentima tko je prvi počeo, ni primjerima gdje je ubijeno više ljudi, da unaprijed odustanu, takva vrsta argumentacije ne zanima jer ovo nije razgovor o tome. Ovo je razgovor o tome pretjeruje li Dežulović. Stvarno, mislite li da pretjeruje? Povijest bi nam trebala biti učiteljica života, a mi se sprdamo s njom. I ne možemo se pogledati u ogledalo. Zapravo, neki mogu pa im se to zamjera.