Potpomognuta u SPLITU

[ina33]

Plus je MPO poseban utoliko što je malo odgovora, a realan je pritisak pacijenata da se nešto promijeni. Mislim, sjetim se sebe - to mi je dovoljno. Bila sam bor mašina i svašta bih bila napravila, tu se granice gube, gubiš realnost. Mene je a propos NK i terapije za to zaustavila tek moja obiteljska liječnica kojoj je to se skupa bilo suludo da se uzima terapija u stilu "možda pomogne". A to "možda pomogne" mi nije nudio niti jedan doktor, nego sam pročitala na Rodi, pa sam iskopala jednog dr-a u RH koji se tangentalno time bavo. Dakle... apsolutno sam svjesna koliko i pacijenti mogu pritiska ko bit će i doktore obiteljske za antibiotike - dovoljno mi je da pogledam unazad sebe. I zato se sa zahvalnošću sjetim onih koji nisu tim pritiscima popustili (Lučinger, Maribor), sad... kad je prošlo milijun godina, iz perspektive ostvarenog majčinstva.