Imate li puno prijatelja...?

[corny]

...svakakvih? I onih dobrih i onih više površnih...?

Pitam jer osjećam da sam s vremenom sve izbirljivija (skoro 3,5 banke). Imam dvije osobe kojima bih sutra mogla reći apsolutno sve baš sve) i nekad mi se čini da time moj popis prestaje.


Ono...umorna od svega, prestala sam se družiti s ljudima koji me više opterećuju nego rasterećuju, koji samo uzimaju a ništa ne daju, koji strogo vode računa o tome koliko sam ja njima, koliko oni meni....

I tako mi je ostalo te dvije osobe.

Jel problem u meni? Nemam facebook jer nemam vremena a ni volje konstatno lajkati ljude koje volim i ne volim... Ne volim znati sve o svakome jer mi je odvratno i ne želim baš sa svima dijeliti svoju intimu.
Sve mi se više čini da je to konstantno licemjerje postalo jedini način preživljavanja... Jesam ja u pravu, krivu, kako je kod vas?

Nije da mi fale te osobe kojih nemam ali nekad vidim grupe ljudi i mislim se wtf, jel se oni svi tako vole i slažu ili je to jednostavno indiferentnost prema manama, jeli ljudi glume, ili više praštaju...?
Zanima me što vi mislite o ovoj temi?

[marta]

Imam dvoje, troje prijatelja koji su mi jako bliski i jos jedan krug prijatelja koji su mi jako dragi ljudi, ali zbog udaljenosti se ne vidjamo i ne druzimo dovoljno. Ali meni je to sasvim dovoljno.

[more]

... Imam dvije osobe kojima bih sutra mogla reći apsolutno sve baš sve) i nekad mi se čini da time moj popis prestaje. :-

To nije malo. Za zaista blisko prijateljstvo, više od toga i nije baš realno rekla bih.

Niti ja ne koristim fejs i ne vidim baš zašto bih.

Grupe uglavnom spoji neki zajednički interes, ne znam, dečki koji zajedno dvaput tjedno igraju nogomet i taj stil. Osobno ne znam u stvarnom životu nijednu grupu tipa one u Big Bang Theory, da je baš toliko ljudi tako blisko.

[miffy34]

Imala sam širi krug prijatelja,ekipu,nekako smo se svi udaljili vremenski,imamo obitelji,posao i tak.ostale mi 2 dugogodišnje frendice jen frend.
Mislim da sam bolja prijateljica ja njima neg oni meni,uvjek sam uz njih kad me trebaju,oni ne .ipak se čujemo,družimo al žao mi da nemam prave prijatelje onak npr kao u seriji prijatelji

[corny]

Da, s vremenom neke izgubiš radi daljine, ali svejedno mi se čini da ipak ima prijateljstava, što bi rekli kao u Bing Bang Theory. Ili je to samo u seriji?

[Peterlin]

Imam dvoje, troje prijatelja koji su mi jako bliski i jos jedan krug prijatelja koji su mi jako dragi ljudi, ali zbog udaljenosti se ne vidjamo i ne druzimo dovoljno. Ali meni je to sasvim dovoljno.

X

Na svako slovo.

[umiljata]

imam dvije najbolje prijateljice kojima mogu reći sve (a i one meni), te par bračnih parova s kojima se MM i ja družimo zajedno (neki došli s moje, a neki s MM-ove strane). i to mi je čisto dovoljno.
nikad nisam bila tip osobe s velikim krugom prijatelja, više volim malo ali kvalitetno.

[JaMajka]

Ja nemam potrebu bas nikome govoriti sve o sebi i svojima. To bi mi bilo potpuno razotkrivanje,
ali imam nekoliko dragih ljudi s kojima se lijepo i slobodno osjecam.
Obiteljski se druzimo samo s ljudima s kojima dijelimo zajednicke interese, slicnih smo svjetonazora, obiteljskih prilika. Od prvih dana nasega braka nastala su neka nova prijateljstva, a neka stara su otpala. To je jednostavno tako.

[Trina]

Imam dosta prijateljica s kojima mogu skoro o svemu. To je nekih 5,6 bliskih osoba,uglavnom iz starih dana. Tesko sklapam prijateljstva,poprilicno sam kulturno i socioloski ogranicena po tom pitanju. Naime,druzim se,sa svima sprijateljim,dodjem do odredjene tocke i gotovo. Treba mi par godina s nekim u kontinuitetu da bi ja bila prava ja. Zato prijateljice i jesu one od prije. A jedna jedina je prva,ona koja zna apsolutno sve. Zajedno od vrtica. Od ovih ostalih,druzimo se s puno ljudi,cesto..ali kazem,da bi me netko stvarno upoznao,da bi se ja otvorila i bila svoja,trebaju proci godine.

[Trina]

Zaboravila sam dodati..ta moja prava i najbolja..s njom sam prosla sve faze u zivotu,skupa smo vadile mlijecne zube,prozivljavale strahote vrtica ,zaljubljivale se,udavale i presle sve granice koje smo mogle,zbog razlicitih obitelji,njihove netrpeljivosti,pravile kompromise zbog toga,prelazile skoro nemoguce prepreke,nebi vjerovali kakve,da bi imale ovo. Ona mi je rame za sve. I ja njoj. I sto sam starija,svjesnija sam koje je to bogatstvo

[flopica]

corny, ovo kao da sam ja pisala
ne, nemam puno prijatelja
one koje imam imam godinama
mada, otvorena sam i za eventualno nova prijateljstva
ali ne srljam, treba mi godina i godina da se prepustim

imam i šire društvo koje čine ljudi što su mi baš dragi i oni koji su mi prihvatljivi
s njima se družim kad stignem i koliko stignem

fejs nemam i ne želim imati
niti imam vremena a još manje volje, i ovo što provedem u virtualnom svijetu čini mi se ponekad puno previše
radije uzmem knjigu pa se opuštam, takav sam tip
ne trpim previše vizualnih podražaja
i ne vjerujem da su svi baš super, naravno da nisu
ljudi često imaju neki zajednički motiv, interes, cilj pa se udružuju
no to ne znači da su zbog toga best friends
ko voli nek izvoli, nemam ništa protiv
meni osobno to uzima previše energije i jednostavno mi se neda

[Jelena]

Ovo mi je super tema zbog predrasuda kako smo mi srdacni i sklapamo prijateljstva, a sjevernjaci nepristupacni.

Moje je iskustvo bas obrnuto. S tim da ne govorim o ovim prijateljstvima iz djetinjstva koja su gotovo na razini obitelji. Mozes se posvadjat i opet se pomiris, za razliku od odnosa s novim prijateljima.

Ja se ni s kim ne vidim, niti cujem na dnevnoj bazi. Selili smo puno puta i imamo dosta ljudi koji su nam dragi, ja bih rekla prijatelji, al se ne povjeravamo kao teenageri jedni drugima.

Mislim da moras s nekim proci razlicite situacije da bi ti postao prisnim prijateljem. Što isto ne znaci nuzno da ce ti taj prisni prije uskociti kad se nadjes u frci od nekog s kim nisi tako prisan da "zna sve o tebi". Slicno kao što mozda nece sestra ili brat.

[krojachica]

Pokusala sam zbrajati ali sam se pogubila: imam 10- tak frendica kojima mogu reci apsolutno sve,
Uglavnom sam ih stekla u djetinstvu - u glazbenoj i na faxu, iz skole se ne druzim s nikim.
Mm i ja imamo jos 3-4 para s kojima se redovito druzimo. Imamo i 3-4 para koji zive vani ali smo isto jako bliski. Vidimo se mozda 2 puta godisnje ali ih sigurno racunam u vrlo bliske...
To su oni dugorocni,ali ima puno i onih novih s kojima smo se zblizili preko djece ili u susjedstvu i druzimo se na tjednoj bazi. Koji ce od njih ostati, vidjet cemo.
Kroz zivot mi se zna desiti da se sa nekim prijateljima ponovno sretnem. Ono slucajno te neki dogadaj spoji s nekim s kim si bio dobar recimo u srenjoj ili na faxu i prepoznate se da ste "izrasli" u osobe koje se mogu kliknuti.
Posebni su mi i prijatelji iz 2. "esalona", to su oni s kojima povremeno odem na kavu, tih imam u tasponu godina +15, -12, a stekla sam ih po putu- na bivsim poslovima, slobodnim aktivnostima, ali smo se kliknuli i bas ih volim vidjeti i nekakko mi treba susret sa njihovom perspektivom zivota. S nekima od njih se recimo u nekim razdobljima cesce vidam a onda opet rijede.
Nisam formalist i ne smatram da se s nekim moram cuti jednom dnevno ili jednom tjedno da bi bili bliski.

[anamar]

nije točno ta tema, ali voljela bih imati više vremena za obitelj, prijatelje, poznanike i društvo iz VL. tih ljudi imam baš onoliko koliko meni treba.

a koliko bi drugi željeli/trebali imati prijatelja i bliskih ljudi? pa svatko najbolje zna za sebe. mislim da se te potrebe kroz život mijenjaju.
kad smo mladi fokusirani smo na prijatelje, pa budemo malo stariji i obitelj nam dođe na prvo mjesto i ostanu nam samo najbliži prijatelji.
kako djeca rastu krug prijatelja nam se počne mijenjati, neke veze oslabe, a neke očvrsnu.

neki su otvoreniji pa brzo i lako sklapaju poznanstva, brzo se "otvaraju" ljudima.
opet to ne znači da im je lakše kad zapadnu u probleme. oko prijateljskih veza se, kao i oko svih drugih, treba truditi.

ja ne smatram da je facebook gubljenje vremena i licejmjerje, koristim ga kao alat zbog posla, ali i osobnog života - pomaže mi održati kontakt s obitelji, prijateljima i poznanicima, koji su daleko od mene. zapravo, u nekim je stvarima vrlo sličan forumu, iako je osobniji i izravniji.

[zasad skulirana]

Od prvih dana nasega braka nastala su neka nova prijateljstva, a neka stara su otpala. To je jednostavno tako.

e,da je to MM-u dokazat....njega pogadja sto se vise toliko ne druzimo s ljudima koji su stilom zivota ostali u 20im,bezbrizno,bez djece i obaveza a sa tulumarenjima do zore...

sto sam starija imam manje strpljenja i tolerancije za neke ljude, nije da imas vremena na pretek pa da ces ga potrosit na nekog reda radi...(sto sam prije radila,ali nije isto kad nakon posla imas cijelo popodne za sebe pa hodas po kavama ili moras nekud s djetetom isl)...vjerojatno se s nedostatkom slobodnog vremena iskristaliziraju ona prava (ili podobnija) prijateljstva,koja ti je lakse uklopit u svakodnevnicu...

nisam protiv FB-a jer se tako komuniciram sa ljudima koji ne zive u istom gradu ili drzavi...
ne lajkam bas slike poznanika i prijatelja iz grada,prezirem stavljanje fotografija djece ali npr. imam zatvorenu grupu zena,ima nas iz cijele Hrv, i tako se virtualno druzimo vec 3g...

edit: anamar sad vidim da smo isto pisale...

[Anemona]

Imam 1 najnaj prijateljicu. Ona zna apsolutno sve o meni i bila je uz mene i je u svakoj situaciji (u dobru i u zlu). Uz nju imam još dvije prijateljice s kojima se viđam/čujem na nekoj redovnoj bazi.
Površna prijateljstva su nekako s godinama otpala. Promijenili se prioriteti, nekako mi je u jednom trenu života pasalo izgubiti kontakt s ljudima koji mi ne odgovaraju 100%.
Sad kad je dijete veče, imam više vremena i vidim da mi fali ljudi.
Teško sklapam prijateljstva i ne vidim baš neki način kako uvesti nove ljude u svoj život.

E da, imam i nekoliko mjeseci novu kolegicu na poslu, koja mi je baš nekako karakterno sjela. Volim s njom razgovarati, provoditi vrijeme, imamo prilično slične stavove o životu,... jedini problem je što nismo baš u sličnim životnim fazama, ali lijepo je za promjenu upoznati nekog tko ti karakterno odgovara.

[anamar]

.
Teško sklapam prijateljstva i ne vidim baš neki način kako uvesti nove ljude u svoj život.

pa pozovi ih na kavu u svoj dom.

[tangerina]

Ja sam prije 2 godine nekako neplanski proširila svoj krug prijatelja, a već sam mislila da nikad više neću naći nove prijatelje
Uključila sam se u jednu aktivnost i tamo našla dosta ljudi koji mi odgovaraju, nalazim se s njima svaki tjedan u vrlo ugodnoj atmosferi, i eto, zavukli se jedni drugima pod kožu, za neke stvarno sad mogu reći da su mi pravi prijatelji.

Inače mi za stare dobre prijatelje/ice ne smeta što žive u drugim gradovima (zemljama, kontinentima), i kad komuniciramo preko neta ili se vidimo jako rijetko, uvijek je ko da nastavimo di smo stali. Za površna druženja sa ljudima koji mi nisu klikli nemam više nimalo živaca, u to se uopće ne upuštam za razliku od mog muža koji voli imati te neke ljudi s kojima uvijek može otić na kavu (a onda mu na toj kavi bude dosadno)

[anasti]

imam par pravih prijatelja, svi su jako daleko, ali također s većinom nastavim tamo gdje smo stali kad se vidimo. ako ništa drugo, sestra mi je baza, ona mi je zaista najbolja prijateljica. u mjestu gdje sam se udala živim već 5 godina i nemam bliskih prijatelja, ali ovdje je takav mentalitet ljudi, nitko se s nikim ne druži i svako je za sebe.

[corny]

Ok, vidim da dijelimo slična iskustva. Ali...ostaje činjenica da mi nekako fale ljudi. Ono, zaista bih voljela imati širi krug osoba i poznanika, a poprilično se teško otvaram... s druge strane nije da nisam pokušala.

Ali eto, hvala vama, jer vidim da nisam jedina....

[Anemona]

pa pozovi ih na kavu u svoj dom.

A koga?

[anamar]

pa eto tu kolegicu. šta ima veze da nije u istoj životnoj fazi?

[bodo]

Rijetki su oni koji mogu reći da imaju baš puno prijetelja.Pravih, istinskih kojima bi povjerili svoj i život svoje djece.
Osobno ih imam 2, jedna je u mom rodnom gradu, ne vidimo se toliko često koliko bi željela, ali čujemo se redovno.
I druga koju sam upoznala ovdje prije 11 godina i od tada mi je najveći oslonac uz mm-a.

Poznanika i kolega imam zaista mnogo, volim druženja, na poslu i faksu imam širok krug ljudi s kojima mogu popit kavu, izaći ali prijateljsvo je za mene nešto više od toga.

[Peterlin]

pa eto tu kolegicu. šta ima veze da nije u istoj životnoj fazi?

Joj, draga, nije problem ta kolegica. Ni poziv na kavu. Mislim da kužim Anemonu jer ja sam isto tu negdje - jako jaaako pažljivo biram prijatelje i teško se otvaram. Površna poznanstva (dovoljno za kavu) jednostavno nisu to. Ima nas koji smo takvi da se bolje osjećamo s obitelji nego s čoporom prijatelja. Poznanstva me iscrpljuju i tu često brzo i lako postavljam granice i ne volim baš puno ljudi pozivati u svoj dom niti sam to ikada voljela.

Osim toga, ne zanima me baš dijeliti intimu s nekim. Imam bliske osobe s kojima kontaktiram, kao i one koje kao i marta rijetko viđam jer nas dijeli udaljenost pa fizički ne možemo kontaktirati toliko često koliko bi htjele, ali trudimo se održati kontakt. Imam i osobe s kojima se dobro slažem u svakodnevnom životu (kolege s posla oba spola).

Ali.... kad razmislim, jedina osoba koja zna višemanje sve o meni je mm. Nikakva prijateljica.

[marta]

Ja s druge strane kužim da što je anamar htjela reći. Ne mora Anemona pozvat kolegicu doma, mogu one na kavu i negdje drugdje, ali ako ne odu na tu kavu neće se dogoditi ništa, a ako odu, možda se nađu.

[Anemona]

Ustvari je "problem" ovakav kako ga Peterlin opisuje - jako pažljivo biram prijatelje i uz to sam onako na prvu vrlo vrlo suzdržana dok ne upoznam osobu kako treba.
Navedenu kolegicu sam več pozvala doma. Eto, prva osoba u 10 godina rada koja mi odlično odgovara.
Ali tu nastupa problem različitih životnih faza. koji je jednostavno "prepreka" za veča druženja.

[anđeo26012013]

kako godine prolaze sve manje se družim s nekim ljudima kojima je život i dalje samo tulumarenje a u tome se ja već 5 godina ne vidim....imam frendicu iz djetinjstva i uvijek si sve kažemo hm to su razgovori za poludit da netko sluša ,s posla to ipak volim više na poslu ostaviti,istina upoznala sam puno divnih ljudi kroz svoj posao kaj smo i dalje u kontaktu....osnovna mi je nekako prisjela,s nekima sam u kontaktu preko face-a a nisam se s njima nešto posebno družila,ali zato srednja uvijek smo u kontaktu prve uvijek doznaju lijepe vijesti,a kad ima tužnih tiješimo jedni druge....ali mi se nekako čini da s godinama sam manje druželjubiva,hm a inače vrlo lajava osoba

[bella77]

Imam jednu, dvije prijateljice s kojima imam neke konkretne zajedničke teme (hobi, životni stil i tako...) ali ne mogu reći da s njima mogu o svemu i svačemu baljezgati. Možda bih mogla probati, ali mislim da bi se ne bi poklopile i onda bi nam i ovaj trenutni skladan odnos bio narušen. S njima pijem kave.
Imam dosta poznanika koje kad sretnem, kažemo si "moramo na kavu" ali nikad ne odemo. Taj dio ne kužim, ali vidim da ljudi tako funkcioniraju, valjda ne znaju kako završiti razgovor, nego eto - moramo na kavu...
Imam fejs, i njega bih najradije ugasila, ali to mi je jedini kontakt s nekim dragim ljudima iz nekih prošlih vremena, pa mi je sam zbog toga taj profil još živ...
Imamo još nekoliko parova s kojima smo se družili prije intenzivnije, ali i to je sad nekako na holdu.
To je to.
Nekad mi zna faliti ljudi i prijatelja, ali znam da s trenutnom životnom organizacijom ne bih ni stigla više od ovog trenutnog.

[Superman]

Imam par stvarno dobrih prijateljica, ali na žalost, mimo djece se uopće ne družimo. Dakle, ako se vidimo, to su uglavnom kućne posjete, igrališta, rođendani... ali uvijek s djecom. Iskreno, nedostaje mi taj nekakav prijateljski odnos, to vrijeme koje bi bilo samo za prijateljice, možda tu i tamo kakav "ženski" izlazak. Hoće li se što promijeniti u našem odnosu (hoćemo li se ponovno družiti) kad djeca malo odrastu? Ili su te prijateljice nepovratno izgubljene u svojim brakovima, djeci, svakodnevici, rutini...

Kad vidim, primjerice, tipičnu scenu iz Sex i grad-a: 4 prijateljice, zrele žene, na zajedničkom doručku, kavi... uvijek zajedno, uvijek bliske, uvijek tu jedna za drugu...uvijek me nekako "ubode" tuga. Jeli takvo prijateljstvo lijepo upakiran TV proizvod ili stvarnost?

[Trina]

kako godine prolaze sve manje se družim s nekim ljudima kojima je život i dalje samo tulumarenje a u tome se ja već 5 godina ne vidim..

Može se i to ako se radi o dobrom prijateljstvu. Ja i Mm smo ostali super sa starom ekipom, njegovi prijatelji iz djetinjstva koji danas nisu oženjeni (uz one koji imaju obitelj i družimo se bar jednom tjedno, jer su nam i djeca sad prijatelji), i žive kao mi prije 15 godina. Ali to su ljudi koji dolaze kod nas kući, vole našu djecu, koji će sjediti kod nas satima dok im naših dvoje mlađe djece skaču po glavi, vuku za rukav da se igraju, da pale PS, da rade ovo, ono..i njima je to odlično. Oni ljudi koji nam neće doći u kuću, kojima djeca du na živce i koji druženje podrazumijevaju izlazak vani na pijanku..e takvi su odavno otpali. Evo npr, svake godine se kod nas slavi Nova Godina. Iako je tu četvero djece, iako nije sloboda kao da su negdje izašli..iz godine u godinu se slavi kod nas, nekad njih manje, nekad više, ovisno o njihovoj životnoj situaciji (ima li curu, odlazi li s ekipom s posla isl) i meni je to super.

Sad kad malo bolje razmislim, imam hrpu prijatelja. Ali opet dolazim do onoga, svi su dugogodišnji. Novi su poluprijatelji i treba proći još godina i godina da se to pretvori u nešto. Ali definitivno nemam problem sa pozivanjem ljudi kod sebe kući, to volim i volim se družiti.

A jeste li ikad imali situaciju da npr imate prijatelja (jedno čitav život) a njegova žena je koza i izbjegava svaki kontakt s vama?

[Trina]

Kad vidim, primjerice, tipičnu scenu iz Sex i grad-a: 4 prijateljice, zrele žene, na zajedničkom doručku, kavi... uvijek zajedno, uvijek bliske, uvijek tu jedna za drugu...uvijek me nekako "ubode" tuga. Jeli takvo prijateljstvo lijepo upakiran TV proizvod ili stvarnost?

Poznajem neke osobe, ženske, koje su skroz ufurane u taf film, mislim ne baš točno to ali onaj neki cool đir. Više je to tragično i komično nego nešto što bi bilo privlačno

[Nena-Jabuka]

A jeste li ikad imali situaciju da npr imate prijatelja (jedno čitav život) a njegova žena je koza i izbjegava svaki kontakt s vama?

Ne, ali to je stvarno problem. Ako je jedna karika falša, i ovaj drugi otpada.

Ostalo bih vas većinu mogla potpisati, anamar, tangerina, trina...mislim da nas se većina nalazi u sličnoj situaciji, iz jednostavnog razloga što smo zašli u obiteljske vode i teško stječemo nova prijateljstva, ne poznanstva, baš prijateljstva.
Nema dovoljno ni vremena ni volje.
U mom VIP klubu ima pet prijateljica, iz srednje škole i s faksa, i to su one s kojima sam se imala priliku upoznati ful, u ono doba kad smo se družile non-stop, znamo sve jedne o drugima i nema toga što sad može promijeniti mišljenje.
Dakle, prijateljstva od kojih dvadesetak godina staža (i više). Na žalost, više ne živimo u istom gradu i viđanja su rijetka, dvaput godišnje, čujemo se telefonom, ali kontaktiramo svakako, djeca idu jedni kod drugih preko praznika, ispremrežile smo se i kumstvima, pospajale muževe tijekom godina da i oni jedni druge zove ako što treba i to tako funkcionira. Nije mi dovoljno, ali drugačije ne mogu kad smo dislocirani.

No, novi ljudi su problem. Masu puta sam o tomu pričala s frendicama, i kod njih svih je isto. Svi smo zapravo vrlo druželjubivi, kod nas se stalno okupljaju ljudi, i stari i novi, neki s posla, neki iz škole, preko djece, ali sve to ostaje na dosta površnoj razini, nekako ne prodire u dubinu, ne ukorijenjuju se više prava prijateljstva.
Frendica mi kaže kako ona nema povjerenja, ne želi "novim" ljudima ispričati svoju povijest, našu zajedničku povijest, ne otvara se posve pred njima jer skuži po nekim drugim stvarima da bi se oni na nešto zgrozili, ne treba joj "promatranje pod povećalom", analiza ili osuda, jednostavno, sve to zbog nekog opreza ostaje pristojno i u rukavicama, a bez opuštenosti pravog prijateljstva.
Naravno, ne želimo riskirati ni eventualne tračeve i nepotrebne gluposti o bilo čemu, toga kod svog VIP kluba nemaš, pa što ćeš sad sebi odjednom neke gluposti natovarivati na glavu.

Otegotna je okolnost i to što nitko od nas nema vremena za posvetiti se novim ljudima, trebaš ti i vremena i volje za upoznati nekoga za stvarno, za to smo u školi i na faksu imali vremena napretek, samo smo čekali kako zgibati od kuće i družiti se s prijateljima,a sad imaš djecu na prvom mjestu i sve drugo čeka.
Tako imam puno poznanika, poznanica, pa i žena koje imaju potencijala biti mi stvarno prijateljice, samo da nam je vremena i upornosti.

Mislim da je u tim okolnostima, za većinu ljudi, najbolji recept onaj od tangerine, učlanjenje u udrugu, aktivnost, planinarenje, sport, bilo kakav klub s hobijem ili interesom, nešto što čovjeka zanima i ide na druženja redovito, onda se s vremenom tu mogu ojačati i neke nove prijateljske veze.

[nanimira]

1 iz osnovne, 1 iz srednje i 1 sestra Sa svakom je drugačiji odnos i taman koliko treba-ni premalo ni previše. Imam i nekoliko muških prijatelja, čak njih 2 + MM. Ne ulazi mi se u nova prijateljstva, eventualno poznanstva, ako i to. Za ostatak starih "prijateljstava" mogu samo reći - da su valjala koliko smo mislili, vjerojatno bi i opstala pod teretom vremena,života i sl. Ovako ne žalim za ničim

[ženazmaj]

Iskreno drago mi je da sam naletila na ovu temu, jer mm meni često prebacuje kako ja nemam puni prijatelja tj. mi i kako ja svakkom jajetu nađem dlaku.... Iskreno i ja jako teško sklapam prijateljstva tj. jaaaaako pažljivo biram prijatelje i ne želim uz sebe ljude koji će me konstantno iscrpljivati, već one čijem druženju ću se veseliti.

[Barbi]

Kad vidim, primjerice, tipičnu scenu iz Sex i grad-a: 4 prijateljice, zrele žene, na zajedničkom doručku, kavi... uvijek zajedno, uvijek bliske, uvijek tu jedna za drugu...uvijek me nekako "ubode" tuga. Jeli takvo prijateljstvo lijepo upakiran TV proizvod ili stvarnost?

Malo je nakinđureno i upakirano, da, ali postoje. Ja se zadnjih godinu, dvije, kad su nam djeca postala veća i manje zahtjevna, puno opet viđam s prijateljicama nasamo, bez djece.
Naša su djeca prerasla zajedničke rođendane, ne pozivaju se više na rođendane djeca mojih prijatelja već oni zovu uži krug školskih prijatelja, ta zajednička, obiteljska druženja su se prorijedila.
I u ovoj sada fazi otpali su ljudi s kojima smo se družili obiteljski i čoporativno, a nismo bili posebno bliski.

Ja imam prijatelje iz svake faze svog života - imam prijateljice koje datiraju od vrtića, zatim osnovne i srednje škole, one s faksa iz grada na suprotnom kraju države, a zatim i kolegice s posla koje su prerasle taj status kolegice i postale nešto više i bliskije. U mom životu ima ljudi s kojima se ne čujem i ne vidim mjesecima, živimo (pre)daleko jedni od drugih, ali znam da su uvijek tu za mene kao i ja za njih.
I kad me nazove S ili V da je sutra u Zagrebu prestrukturirat ću se dnevne obaveze samo da se vidimo.

[annvilli]

Kad vidim, primjerice, tipičnu scenu iz Sex i grad-a: 4 prijateljice, zrele žene, na zajedničkom doručku, kavi... uvijek zajedno, uvijek bliske, uvijek tu jedna za drugu...uvijek me nekako "ubode" tuga. Jeli takvo prijateljstvo lijepo upakiran TV proizvod ili stvarnost?

To je vjerojatno stvarnost za žene s fiktivnim zanimanjima(ni jedna od njih nema 8-4 posao), neudane, bez djece, koje žive u radijusu od 3 km jedna od druge.

Ja ne mislim da je važno toliko često se vidjeti. Živjela sam vani i prijateljice bi vidjela svake 2 godine, ali u međuvremenu se čujemo jako često i svaki put kad se vidimo nastavimo gdje smo stale. Imam 4 stvarno bliske prijateljice: 2 iz osnovne i 2 iz srednje. Njima mogu sve reći, uvijek smo bliske i uvijek tu jedna za drugu i nije mi važno što ne doručkujemo zajedno.
Imam ljude s posla koji su mi dragi i s kojima nekad odem na kavu, ali ne mogu reći da smo baš bliski, a iskreno, nemam ni potrebu za tim.
I puno je lakše kad djeca porastu pa imate više vremena, ali treba uložit truda s obje strane. Pa umjesto da gledaš sex i grad, nazovi frendicu

[Dilek]

Inače mi za stare dobre prijatelje/ice ne smeta što žive u drugim gradovima (zemljama, kontinentima), i kad komuniciramo preko neta ili se vidimo jako rijetko, uvijek je ko da nastavimo di smo stali. Za površna druženja sa ljudima koji mi nisu klikli nemam više nimalo živaca, u to se uopće ne upuštam za razliku od mog muža koji voli imati te neke ljudi s kojima uvijek može otić na kavu

E ovo kao da sam ja pisala! Moje su 2 najbolje frendice jako daleko. Jednu vidim dvaput godisnje, jednu jednom u par godina sada kad zivi na drugoj strani kugle zemaljske. Hvala Bogu na Skajpu, samo to da kazem. Ovdje imam kolegice s posla, zene i cure prijatelja mog muza, ali nije mi to to. Makar, i u ovakvim druzenjima u parovima moze se uzivati. Najvise mi fale frendice sad kad imam dijete i opet sam trudna. Voljela bih prolaziti kroz sve to blize svojoj staroj ekipi, al svjesna sam da je to iluzija. Zivot je krenuo dalje za sve nas i odnosi bi se sigurno promijenili. Jedino te dvije imam za koje nije bitno di sam, koliko se cujemo, sto si pricamo. Uvijek nastavljamo tamo di smo stale.

[Carmina406]

Imamo puno puno prijatelja i jako malo vremena,mozda ih zato i imamo puno jer se ne vidimo toliko precesto da bi se stigli posvadati

Imam i sex i grad ekipu,ali to uglavnom "malo" drukcije izgleda kod nas......nas 4 ulickane za stolom....4bebe u kolicima(svaka druga kenjka)...i jos 3-5 djecice trckara oko nas sa svojih 500 zahtjeva u minuti

Ma da nas vidite...isti Sex&city


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Lee Loo]

Da se i ja prikljucim ovoj temi...

S obzirom na mojih tek 19 neko bi pomislil da kod mene sve prsti od prijatelja.. kaj je predpostavljam i normalno kod mojih vrsnjaka...

Ali kod mene nije tako..a stvar je u tome da sam prije zivela u gradu (od rodenja do kojih 6-7) i imala kvartovske "prijatelje" koji su me uvijek ismijavali i iskoristavali me ali kad nije bilo nikog sam naravno i ja bila dobra a onda sam bila najsretnija na cijelom svijetu jer se imam s kim igrati... kasnije smo preselili u mjesto kraj grada di sam i sad i di sam polako upoznala nove ljude, al naravno na kraju upala u "lose" drustvo koje sam mjenjala vrlo cesto i u kojih godinu dana sam ih jedno 4 promjenila i svaki put kad sam shvatila da ni ti nisu dobri za mene i da je vrijeme da idem dalje... uglavnom nikad nisam imala nikoga s kim bi mogla podjeliti svoje neke tajne.. cak ni s mamom ni sestrom.. a oni s kojima sam se i bila zblizila se to prekinulo sa zavrsetkom skole...

Naucila sam da nemrem vjerovati vise nikome u danasnje vrijeme jer me previse tih "dobrih" prijateljica iznevjerilo na kraju... a x njih ne shvaca da sam se uozbiljila i da mi vise nije zabavno izlazit po klubovima i opijati se do jutarnjih sati.... i onda se naljute na mene i blago me izvredaju (partibrejker i slicne)..

Ali da mi fali neko..fali uzasno.. znate i sami da neke stvari nemrete drzati u sebi... a onda vam je jos teze kad ne postoji ni jedna osoba kojoj bi se mogli izjadati ili isplakati na ramenu..

[duma]

Joj, draga, nije problem ta kolegica. Ni poziv na kavu. Mislim da kužim Anemonu jer ja sam isto tu negdje - jako jaaako pažljivo biram prijatelje i teško se otvaram. Površna poznanstva (dovoljno za kavu) jednostavno nisu to. Ima nas koji smo takvi da se bolje osjećamo s obitelji nego s čoporom prijatelja. Poznanstva me iscrpljuju i tu često brzo i lako postavljam granice i ne volim baš puno ljudi pozivati u svoj dom niti sam to ikada voljela.

Osim toga, ne zanima me baš dijeliti intimu s nekim. Imam bliske osobe s kojima kontaktiram, kao i one koje kao i marta rijetko viđam jer nas dijeli udaljenost pa fizički ne možemo kontaktirati toliko često koliko bi htjele, ali trudimo se održati kontakt. Imam i osobe s kojima se dobro slažem u svakodnevnom životu (kolege s posla oba spola).

Ali.... kad razmislim, jedina osoba koja zna višemanje sve o meni je mm. Nikakva prijateljica.

Ovo zadnje mi se sviđa I meni je mm sve: " moj ljubavnik,suborac i najbolji drug.." što mi Balašević rekao.
Za ostalo, kako su stigla djeca ....ušli su u život i neki novi ljudi s kojima imamo zajednicke interese, a prvenstveno klince istih godina.
Najbolje prijateljice...hm?Šta je to? Imala sam ih barem 4-5. Sve su ostale negdje iza...Izuzev sestre! Ona je možda ta.Ali nemam ni potrebu više za najboljim prijateljicama.
Ne znam! Meni se život jaaakkoo promjenio od kako imam klince, jer sve gledam kroz njih, za njih. I ljepše mi je brbljat i skakat sa mojim trogodišnjakom i jednogodišnjakom nego ispijati kave i prazne priče negdje s nekim...

[Sirius Black]

Imam 1 najnaj prijateljicu. Ona zna apsolutno sve o meni i bila je uz mene i je u svakoj situaciji (u dobru i u zlu). Uz nju imam još dvije prijateljice s kojima se viđam/čujem na nekoj redovnoj bazi.
Površna prijateljstva su nekako s godinama otpala. Promijenili se prioriteti, nekako mi je u jednom trenu života pasalo izgubiti kontakt s ljudima koji mi ne odgovaraju 100%.
Sad kad je dijete veče, imam više vremena i vidim da mi fali ljudi.
Teško sklapam prijateljstva i ne vidim baš neki način kako uvesti nove ljude u svoj život.

E da, imam i nekoliko mjeseci novu kolegicu na poslu, koja mi je baš nekako karakterno sjela. Volim s njom razgovarati, provoditi vrijeme, imamo prilično slične stavove o životu,... jedini problem je što nismo baš u sličnim životnim fazama, ali lijepo je za promjenu upoznati nekog tko ti karakterno odgovara.

Potpisujem Anemonu i Peterlin, i ja sam takva i ponekad mi to paše jer mi je druženje s ljudima koji mi 100 % ne pašu gnjavaža. A opet ima onih s kojima bih se družila ali ništ ne poduzimam jer ne volim biti nametljiva.

[danchi74]

Bok, ako želiš ja ću ti biti prijateljica. Možeš mi se izjadati ili isplakati kad god hoćeš.

[Provincijalkaa]

Joj, draga, nije problem ta kolegica. Ni poziv na kavu. Mislim da kužim Anemonu jer ja sam isto tu negdje - jako jaaako pažljivo biram prijatelje i teško se otvaram. Površna poznanstva (dovoljno za kavu) jednostavno nisu to. Ima nas koji smo takvi da se bolje osjećamo s obitelji nego s čoporom prijatelja. Poznanstva me iscrpljuju i tu često brzo i lako postavljam granice i ne volim baš puno ljudi pozivati u svoj dom niti sam to ikada voljela.

Osim toga, ne zanima me baš dijeliti intimu s nekim. Imam bliske osobe s kojima kontaktiram, kao i one koje kao i marta rijetko viđam jer nas dijeli udaljenost pa fizički ne možemo kontaktirati toliko često koliko bi htjele, ali trudimo se održati kontakt. Imam i osobe s kojima se dobro slažem u svakodnevnom životu (kolege s posla oba spola).

Ali.... kad razmislim, jedina osoba koja zna višemanje sve o meni je mm. Nikakva prijateljica.

Ovako je kod mene.

[Optimisticna]

Ja imam četiri prijateljice, jedna mi je u rodu bliskom, druga u daljem, jednu sam našla na radnom mjestu i ovu zadnju mi je poslalo nebo valjda... neka moja srodna duša na koju sam naletila, niko nas nije spojio osim sudbine. Sve, osim moje dalje rođakinje su znatno starije od mene. Ljudi s kojima se "družim" koje srećem, su dosta ograničeni. To kažem jer iskreno rečeno ne možeš svakom sve reći, tj moraš pazit šta govoriš (opekla se par puta). Rijetki su oni kojima mogu reći šta stvarno mislim, čak i kad se ne slažu samnom.

[zekana]

Vidim da nisam jedina.... phew... koje olakšanje...

Sve sam si mislila da sam jedina bez moćne gomile prijatelja. Nekako sam stekla dojam da oni prijatelji koji su ostali u rodnom gradu imaju bezbroj prijatelja, a ja jado otišla i ostala bez ikoga. Tu mislim na svakodnevna ili česta divna druženja, ne generalno da nemam nikoga.

Mogu ja sve reći seki, imam jednu divnu prijateljicu u svom rodnom gradu, jednu divnu prijateljicu u gradu svekra i svekrve i jednu bivšu radnu kolegicu u trećem gradu. I sve nas život odnese od dana do dana. Dođe mi da plačem nekada kako mi fale divni ljudi. Shvatila sam da ih viđam u prosjeku jednom godišnje, osim prijateljice iz svekrvinog grada. Nema tog skype-a koji bi nas uhvatio. I ne zamjeram. I meni dani odoše, a da ne znam kako ni kada...

Ovdje u gradiću sam imala gorko loše iskustvo gdje sam mislila da imam dobru osobu s kojom mogu razgovarati, ali se pokazala prava seljančura (ne gledam vrijeđati seljake, samo se radi o frazi!) dok se prodavala pod finu ženu. Neću duljiti detaljima, ali katastrofalno iskustvo. Sada u svom gradiću imam jednu kolegicu i cijenim povremena druženja. Nismo u istim fazama života, dosta je mlađa od mene (ona živi sto na sat, a ja u braku, s malenom smo curom i uz to sam sa stomakom do zuba, hehe!). No, draga mi je jer je normalna! i zato što voli i našu curu i nas oboje.

Sve sam mislila da je problem u meni, ali ljudi su bezveze. Stvarno! Prijateljstva su kao veze, treba dati života i osjećaja njima. Ne opstaju sama od sebe. Ja također ne koristim facebook jer mi ljudi koji su tu, a zapravo nikada nisu tu- NE TREBAJU!

Šetam sa svojom curom sama, ljubazno pozdravljam pola grada i oni mene, upuštam se u bezazlene pričice samo ponekad. A jednom godišnje razgulim 6-7 sati s pravim prijateljima i o dobru i o lošem i sretna sam što barem njih imam!

[*mamica*]

Baš sam sinoć bila u šetnji sa svoja tri prijatelja (prijateljstvo vučemo još iz srednje škole), njihovim suprugama i djecom. Smijali smo se i pitali se što bi sada rekli naši profesori da nas vide ovako u proširenom izdanju. Bilo je tako lijepo vidjeti da su i naša djeca sada zajedno, fotkali smo ih...

Ta prijateljstva traju već 15 godina, ali moje mišljenje je da su prijateljstva kao i veze - prolaze kroz različite faze, inteziviraju se pa zahlade i potrebno je jako mnogo truda da se održe. Naša je sreća i to što svi živimo nedaleko jedni od drugih pa možemo češće imati ovakve trenutke i prijateljstvo je tada lakše održavati.
Nije mi potreba nekome od njih se povjeravati, za to imam supruga, sestru, svoje ženske cure. Ali kada osjećaš unutra to zajedništvo koje vas veže, kada osjećaš da će netko biti uz tebe u podne ili u ponoć ako zatreba... to je to.

[majola]

brat MM je sa svakim prijatelj, svakom je prijatelj kad im nesto treba, ali kad njemu treba, onda nema nigdje nikog.. tako da mi je draze drzat se svojih nekoliko

[dolega]

Malo je nakinđureno i upakirano, da, ali postoje. Ja se zadnjih godinu, dvije, kad su nam djeca postala veća i manje zahtjevna, puno opet viđam s prijateljicama nasamo, bez djece.
Naša su djeca prerasla zajedničke rođendane, ne pozivaju se više na rođendane djeca mojih prijatelja već oni zovu uži krug školskih prijatelja, ta zajednička, obiteljska druženja su se prorijedila.
I u ovoj sada fazi otpali su ljudi s kojima smo se družili obiteljski i čoporativno, a nismo bili posebno bliski.

Ja imam prijatelje iz svake faze svog života - imam prijateljice koje datiraju od vrtića, zatim osnovne i srednje škole, one s faksa iz grada na suprotnom kraju države, a zatim i kolegice s posla koje su prerasle taj status kolegice i postale nešto više i bliskije. U mom životu ima ljudi s kojima se ne čujem i ne vidim mjesecima, živimo (pre)daleko jedni od drugih, ali znam da su uvijek tu za mene kao i ja za njih.
I kad me nazove S ili V da je sutra u Zagrebu prestrukturirat ću se dnevne obaveze samo da se vidimo.

Ovo gotovo da mogu potpisati od početka do kraja.

Imam bliži krug najboljih prijateljica s kojima se viđam na tjednoj, a čujem na dnevnoj bazi i velik krug prijatelja s kojima se vidim i čujem ne toliko često.

Za mene je čovjek bez prijatelja siromašan čovjek

[zadarmamica]

Ovo gotovo da mogu potpisati od početka do kraja.

Imam bliži krug najboljih prijateljica s kojima se viđam na tjednoj, a čujem na dnevnoj bazi i velik krug prijatelja s kojima se vidim i čujem ne toliko često.

Za mene je čovjek bez prijatelja siromašan čovjek

potpisujem