Mamice. Dakle, imamo 7 (sedam!!!) mjeseci i uspavljujemo se na cici. Jel. Ne ide nam drugacije. Necemo dudu, necemo se nosit, necemo slusat uspavanke, necemo nista nista, osim cice.
A sad u trecem licu.
Do unatrag dva tjedna poprilicno brzo bi se uspavala na cici, bilo popodne ili navecer. Medjutim, u sto se pretvorilo to nase krasno dojenje...
1 od 5 puta zaspe jer cim primi bradavicu krene stenjanje, stipa me za drugu cicu, stipa me za nadlakticu, stipa me gdje stigne, s drugom rucicom me grebe po trbuhu, pa se izvija, lupa nogicama. I sve to dok socno sishe zatvorenih ociju. Ali u trenutku kad bi inace zaspala, ona se odvaja od cice i nista od spavanja. gleda u mene, brblja, ako se pravim da spavam lupa me po licu, stipa za nos...
Moram priznati da mi je dojenje pocelo biti stresno jer je bolno, a kad joj blokiram rucicu s kojom me stipa, sva se uznemiri.
Ne znam je li to povezano (sve u jednom paketu) s tim da se pocela stalno istezati, pogotovo noge, stalno ih isteze i grci, zatim budjenje po noci i ostajanje budnom po sat, sat i pol... You name it.
Inace, bebica za pojest. Vesela, stalno se smije, nema problema. Ali ragbijas s tim dojenjem.
Mame, jeste li imale takvo iskustvo? Radi li se tu o razvojnoj fazi, zubicima, karakternoj osobini... Ja sam malo na cudu jer mi sve vise bude muka pri pomisli na dojenja i pokusaje uspavljivanja koji su sad svi na cici.
Hvala.




Odgovori s citatom
djeci )


