Ja razumijem chris u potpunosti, no kao i nju zivotna situacija me dovela do taoga ili sama ili nikako. Nije mi se svidjelo to nikako, pa sam se ohrabrila i prvi put prezivjela. moram priznati da mi prvi put nije bilo ugodno i osjecala sam se tuzno, jer eto uvijek sam uzivala a sad sam ostala sama
no lagano se covjek navikne, da u pauzama predstave ne gledaju svi u mene koja sam sama, vec da mogu ja promatrati ljude, a ne nervozno gledati svaku minutu u mobitel. da u birtiji mogu procitati novine, knjigu bez da me iko ista pita. bez da moram nekome nesto dodati.
kad savlada covijek tu pocetnu nelagodu onda pocinje i uzivati. cak i cijeniti to svoje vrijeme, jer iskreno puno mi je draze tako nego se iscrpiti na moljenje i nagovaranje, ili pak na neko mrtvo puhalo, koje njurga i kojene dijeli odusevljenje i etuzijazam.
uglavnom chris ne brini se, s vremenom ces nadam se kao i ja, a i vecina ovdje koji su se javili uzivati u svakom odlasku. jer, kako vec reklama kaze, ti to zasluzujes.