Kao srednjoškolka i studentica često sam sama išla na koncerte ili na nekakve lijeve kino-projekcije za koje sam znala da nikog živog ne zanimaju. Nije mi bio nikakav problem izaći sama, iako se mama blago zgražala nad time što svukud idem sama.
Sad imam drugi problem - išla bih svakamo, ali nemam vremena. Ono, da me netko pozove i kaže "idemo u petak tamo i tamo", išla bih, ovako, kad sve moram sama organizirati, brzo izgubim volju. Na sreću, sin mi je taman dorastao do uzrasta kad može na koncert ili u HNK (dapače, on mene cima da idemo gledati opere, neke čak želi gledati dvaput), a nije još došao do uzrasta kad se srami pokazivati u javnosti s mamom pa trebam to iskoristiti dok mogu...