Odvježbala sam jučer total body circuit, otuširala se i odlučila ipak nabaciti nešto više sjajnog perja nego što sam u početku namjeravala

Crna uska haljinica i srebrno protkan sako, moje "kazališne" čizme (antilop na visoku petu, skupo plaćene).
Predstava je bila odlična, djece nevjerojatan broj u HNK, sigurno polovica. Predstava je, inače, ozbiljno postavljena.
Uvod su ogromne fotografije gladne djece svijeta, a Ivica i Marica su odrpana romska djeca koja žive s roditeljima u starom kombiju na smetlištu.
Kako predstava odmiče, bajkovitost raste, scene vila i dobrih duhova i zvjezdica u šumi su lijepe i snolike.
Prisutna je i kritika potrošačkog društva prikazana slikama.
Iznenadili su me tonovi, ovo mi je bilo prvi put da slušam tu operu i dionice su mi se činile izuzetno zahtjevne.
Predstava je u dva čina, očekivala sam tri, ovako je prvi čin trajao predugo (cca sat i dvadeset)