da, puno je prepreka. ono, ak želiš u centar grada, to je tortura ić sa autom, tražit parking, gužva, kolone, stres. ak ideš javnim prijevozom sve je super dok beba ne počne urlat a ti nemoš ništa dok ne izađeš osim šuškati. a ima još zastarijelih autobusa i tramvaja sa stepenicama pa sa kolicima ne možeš uć. i ponekd se desi da moraš čekati drugi bus sa bebom jerbo ti ovaj otišo pred nosom. pa razmisli di ćeš premotat bebu, di ćeš dojit, di ćeš pojest, pa kiša, pa hladni vjetar..i tak, puno je prepreka, ali ja se nedam, i idem nekam skoro svaki dan u tjednu, ponekad solo, ponekad se uspijem dogovoriti s nekim za društvo, ali to je rijetko. Hvata me ozbiljna tjeskoba i depra od borakva kod kuće sama sa bebom po cijeli dan. svaki dan jedno te isto, iste radnje. poludiš.

a ovo za wc, kada sam u šoping centru ili restoranu/kafiću, kada mi je sila, bože moj, kolica stavim ispred sebe da kolko tolko zaklone pogled, pričam s bebom i piškim. sve je to za ljude. ne dolazi u obzir da je ostavljam u kolicima ispred vrata wc-a. moj mir i sigurnost i povezanost sa bebom mi je važnije od toga što će me neko vidjet šta radim i proves ostatak dana šokiran i zgrožen :D