ma evo kad sam već spomenula taj skok da i pojasnim, da ipak vi vidite je li to uopće skok ili nešto drugo, a i da me utješite

ne spava po danu, tj. jako malo, cucka pa zaspe, to ni ne mogu nazvati podojem ili mogu?? a ako je spustim u krevet odmah se budi

nervozna je, plače, njurga, najmirniji su noćni podoji (2 puta) i onaj jutarnji kad se probudi, kratko traju, a to noću i ja kunjam i samo je nađem kako je valjda pustila sisu i njena glava mi skoro pa pada preko moje ruke, dojimo sjedeći u krevetu....ležeći položaj izbjegavamo jer joj se par puta vratilo mlijeko i dosta je bljucnila tj. povratila, preravno joj je, a i inače na njenom smo krevetiću podigli uzglavlje od kad je imala grčeve i ne usudim se spustiti još....

tijekom dana uzme sisu malo doji otprilike 5-7 min ne više, pa onda plače pa je opet zgrabi pa povuče pa prekine opet, pa opet vuče pa plače, ma horor, a ja sam van sebe malo je reći.

ono što mi je najzanimljivije, nekidan se nasisavala cijeli dan, a evo jučer i danas primjećujem da bi sisala na 3-4 sata, ja nudim prije, ali ona ovako kao u rečenici prije vuče, plače, hoće neće, umorna je to vidim ima doduše perioda u danu kad je pomalo nasmijana i vesela, ali u manjoj mjeri nego ovi plačljivi periodi

jel to skok pojma nemam, ali je iscrpljujuće i bit ću iskrena za sad uopće ne uživam u dojenju i to me silno rastužuje, svjesna sam njegove važnosti za zdravlje mog djeteta i jedino me to me gura dalje, dapače dok je imala grčeve više sam uživala dojiti, a žalosno je da ne uživam ni u djetetu koliko bi htjela, jer mi je to sve skupa užasno stresno i nekako sam izgubljena kao da se ne znam nositi sa ovim svim..... tim više što prva cura nije bila ni blizu ovako plačljiva i "nezadovoljna", doduše ona je bila na mom izdojenom, znači bočica, na sate ne baš na zahtjev, do njenog 9 mj. i sve mi je nekako tečnije išlo, ne znam.....baš sam tužna i jadna

znam da ćete reći da će to proći i da izdržim, vjerojatno i hoću, ali zasad sam kao u začaranom krugu