kako postaviti granice?

[petra]

malena mi sada ima 2ipol godine... neki kažu najgore i da je poslije sve lakše - nadam se da imaju pravo. Iščitala sam sve knjige od Searsa, attachment parentingu itd... ali bojim se da sam neke stvari fulala :/ Od kad je mala zaista joj pružamu svu pažnju, spavamo s njom jer nam je svima tako lijepo, pokušavamo joj napraviti da je maksimalno sretna, posvećujemo joj svo moguće vrijeme... i sad smo u fazi kad je ispala spram druge djece oko sebe malo neodgojeno derište, koje je neposlušno u dućano, vrišti za svaku sitnicu, užasno se ljuti ako nije sve po njenom - do mjere da se u 9-10 navečer moramo voziti u liftu gore dole jer ona tako hoće. Neće da jede za stolom - pa joj i to puštimo. Izlasci vani udvoje (MM i ja) postali su praktično nemogući jer Petra odbija ostati s bilo kojom baby sittericom. Ne znam bojim se da griješim. Ne znam što da napravim. Nije da je meni toliko teško, ali bojim se za nju. Imam osječaj da joj nisam izgradila neki okvir u kojem bi se trebala razvijati i ne znam kako da to sad preokrenem. Sve u svemu, očito ju do sada nisam odgajala, ili bar ne kako treba i imam grižnju savjesti. Imate kakav pametan savjet?

[kloklo]

Kad je nama Leona upala u tak negu božesačuvaj fazu, htjela ne htjela završili smo s time outom po 1-2-3 metodi Thomasa Phelana
evo link na superknjižaru http://www.superknjizara.hr/knjiga.p...148&PHPSESSID=

Meni je to odbrojavanje spasilo tonu živaca i dobar odnos sa mojim djetetom, iako se ne slažem sa svim njegovim stavovima...
Ali i sam čovjek kaže da će uvijek biti ljudi za koje je on prestrog (ja ) i onih kojima je preblag (e, ne bi htjela da mi budu roditelji oni kojima je on preblag)

Uglavnom mi smo uspjeli vrlo brzo i Leona je nakon svega tjedan dana shvatila kako ne može biti sve po njenom i da ću joj ja udovoljiti maksimalno koliko mogu, ali preko nekih stvari ne prelazim i gotovo...
Ona bi i sama skužila da ponekad šizi, ajmo reć bezevze utoliko što jako dobro zna da me niakkvom šizom neće nagovoriti da joj dam da se igra šibicama , jer bi se u timeotu smirila i onda došla k meni sa konstatacijom: Šibice opasne. Nije lijepo vikati i tući mamu, neću više, daj mi pusu i sama tražila da je dignem kako bi spremila šibice visoko van svog dohvata

Doduše, kako je sve veća tako više stvari možemo riješiti razgovorom...
Zapravo se stvarno ne sjećam kad smo zadnji put zaprijetili timeoutom i nadam se da nam nikad više ni neće trebati i da ćemo uvijek naći načina da napravimo tako da vuk bude sit, koza cijela, a svačji osjećaji i potrebe poštovani

Ja koja sam se cijeli život bojala izazova misleći kako im nisam dorasla, sad jako uživam u tome koliko je izazovno biti dobar roditelj...
Zato ti savjetujem da se, koliko god možeš, veseliš situaciji i prihvatiš je kao nešto dobro što će te oplemeniti i učiniti boljim čovjekom jer je silan gušt kad uspiješ riješiti konflikt smireno i sigurno, bez dreke i galame i suza i da su na kraju svi zadovoljni...baš se osjećaš nekak, odraslo i sposobno

[sorciere]

ja se sve više smatram AP mamom , iako pojma nisam imala ni o tom pojmu, ni o searsu, ni o drugima o kojima pričate.

i još jednom ću ponoviti: knjiga NIJE UPUTA ZA UPOTREBU DJETETA. teorija i praksa su različite. iz knjiga možemo saznati korisne stvari (teoretski), ali knjiga nam ne kaže kako ih provesti u praksi. svako dijete je individua za sebe, mali čovjek. ne trebaš mijenjati dijete. mijenjaj svoje ponašanje, i dijete će promijeniti svoje.

evo ti par rečenica iz jedne knjige:

popustljivi roditelji dopuštaju svojem djetetu da radi što god zaželi. takvi su bake i djedovi. pokatkad su popustljiviji i od roditelja, takvi su i očevi koji popustljivošću prema djeci žele nadoknaditi sve propušteno, takvi su i roditelji koji kasno dobiju djecu. popustljivost smeta razvoju djetetovih emocija, dovodi ga u stanje infantilnosti. ako nešto ne dobije, plače, pravi scene. neki zahtjevi su neracionalni, jer ono što je normalno roditelji su mu već dopustili. no dijete pokušava isto primijeniti i na vršnjake, što ga čini neomiljenim i često ga udaljava od njih. dijete traži da ga zabavljaju jer to ne zna samo. takvo ponašanje ne može ići u beskraj, pa se i roditelji i dijete moraju suočiti s problemom. ako ne dobije što traži, dijete se jako razdražuje, jer misli da ga roditelji prikraćuju. bit će nesretno.

moja prijateljica ima kćer koja je s 5 godina rekla: NE DOZVOLJAVAM TI DA IZAĐEŠ! ZAHTIJEVAM DA OSTANEŠ DOMA!!!

a prijateljica je trebala ići U DUĆAN PO ŠPECERAJ!! uredno sam ju izbacila iz njenog vlastitog stana, djetetu ponudila "nagradu" za to što je "pustila" mamu - i otišle smo u park na ljuljačke. mama se vratila za sat vremena, i sve je bilo super.

trebalo je vremena i vremena da se stvari promijene, ali i moja prijateljica je imala grižnju savjesti kao i ti. ta grižnja savjesti ju je sprječavala da zauzme pravilan stav.

ja nisam imala problema koje ti imaš, ali nikad nije bilo ni naznake da bi mogli početi. teta čuvalica je došla s njenih godinu dana, i ja sam samo rekla: danas te čuva ova teta, mama ide raditi. bez navikavanja, molbi i ostalog.

[Mejra's mommy]

Moja je Mejra jedna od te djece sto po ducanima ludi, vristi, trci (citaj bjezi). Mislim da ljudi misle 'kakvi su ovo divljaci?!'

Sto joj mogu???

[Zdenka2]

To vrištanje će stvarno proći, a proći će brže ako vi postavite granice. Moj M. je vrištao po vani, ali ne zato što je htio da mu se kupi nešto što nije mogao dobiti (to stvarno nikad nije radio) nego zato što mu nešto drugo nije bilo po volji. Tu je na roditeljima da postave granice. Nemojte biti marionete djeteta. Ona hoće da se vozite u liftu u 9 navečer? Pa recite NE.

[čokolada]

Postavljanje granica nama je dalo rezultate. Napr. A. doma uvijek BEZ IZNIMKE jede u svojoj stolici, makar to bilo pola banane za užinu. Baka dozvoljava šetanje i "dolazak po zalogaj". Rezultat je taj da baka trči sat vremena za njom da je nahrani, a doma jede na svom mjestu dok se ne zasiti (tada kaže odlučno: gotovo!). Ako neće stolicu, nema klope. Da vidiš samo kako se pentra u nju kad je gladna .
U velike nabavke idemo u dućane gdje imaju dječja kolica (autić) pa uživa. U malim dućanima (dira i uzima iz znatiželje) često upali "teta će se ljutiti ako to budemo dirali".
Ako se zbog nečega jako razljuti jer joj ne dopustim, još uvijek pali odvlačenje pažnje, a ako ne, pustim je da vrišti minutu-dvije i onda razgovaramo (sad već možemo jer je dovoljno velika...jako joj je zanimljivo kad ju pitam zašto se naljutila - onda mi krene vrlo detaljno objašnjavati "što se zapravo dogodilo" i obavezno izvede neki zaključak).
Ha, pametujem, a možda mi zapravo nismo još niti stigli u "božesačuvajfazu"?

Petra, čitala sam na nekom topicu da ti i TM dosta radite i da ste doma tek uvečer. Možda vaša malena na taj način želi privući pažnju, jednostavno se ljuti na vas što ste malo zajedno? Ako je tako onda je jasno zašto vas ne pušta van "udvoje".

[petra]

Petra, čitala sam na nekom topicu da ti i TM dosta radite i da ste doma tek uvečer. Možda vaša malena na taj način želi privući pažnju, jednostavno se ljuti na vas što ste malo zajedno? Ako je tako onda je jasno zašto vas ne pušta van "udvoje".

Ma to zapravo i je pravi problem. Ja imam grižnju savjesti što sam malo doma, što se vidimo navečer i weekendom... i puno toga propuštam. Ujedno kako se vidimo malo ne želim svo vrijeme provoditi govoreći joj što ne smije, kako bi trebala itd... tako da joj sve puštamo. Ali sad vidim da joj tim uopće ne činimo uslugu - jer je zapravo u konačnici (nama) lakše popustiti nego ustrajati (ali jednostavno nemamo vremena ustrajati, jer je često lakše popustiti :/ - ovo zvuči skroz glupo :/ )
htjela bih je na lijepi način naučiti što treba, kako se treba ponašati itd... ali jednostavno ne znam kako. Kupit ću si ovu knjigu 123 - što kloklo preporuča, možda pomogne. Ali iskreno se nadam da će se vremenom sve riješiti - recite mi da hoće

[Zdenka2]

Petra, nije to glupo što kažeš da je lakše popustiti. To je u momentu doista lakše. Ali, dugoročno, problem raste, jer dijete ne odgajaš ako mu stalno popuštaš. Dok je M. bio tako mali, ja sam dosta čitala Penelope Leach, Vaše dijete. Jedan od najboljih savjeta koje sam tamo pročitala je: Nemojte se bojati ući u sukob s vašim djetetom. Ti naprosto moraš postavljati granice. Stvari će se riješiti s vremenom, ali ne same od sebe. Ti i TM ih morate rješavati zajedno s malom. A onda će doći neke druge stvari, kao i svima nama.

[sorciere]

Ali iskreno se nadam da će se vremenom sve riješiti - recite mi da hoće

neće! to ćeš morati TI riješiti.

[BusyBee]

Ja imam grižnju savjesti što sam malo doma, što se vidimo navečer i weekendom... i puno toga propuštam. Ujedno kako se vidimo malo ne želim svo vrijeme provoditi govoreći joj što ne smije, kako bi trebala itd... tako da joj sve puštamo.

Mislim da odavdje trebas krenuti - rijesiti se griznje savjesti na kreativan nacin po mjeri vase obitelji i postaviti prije svega svoje granice, ono sto ti ne zelis i ne mozes vise popustati njoj.

[sorciere]

svakako imaj na umu da će se na početku njeno neprihvatljivo ponašanje možda intenzivirati...

li budi ustrajna - i sigurno ćeš postići dobre rezultate. 8)

[pinocchio]

petra, u situacijama kao što je vožnja liftom u 9 navečer volim unaprijed "predložiti" ladi da ćemo to i to raditi još 2 minute pa onda idemo u krevet.

npr:
ja: "hoćeš raditi medvjediće od plastelina? ok, ali malo je kasno pa ćemo napraviti još 2 medvjedića i nakon toga peremo zubiće i idemo u krevet. može?"
lada: "da"
ja: "ok, znači dogovorile smo se, još 2 medvjedića..."
lada: "da"

ona koji puta i nije svjesna što ju je snašlo, ali pomalo kuži da je dogovor nešto gdje je i ona preuzela dio odgovornosti i ne želi me iznevjeriti.

bitno je da ti i MM unaprijed znate do kuda ste spremni ići. manji kompromisi su ok, dapače poželjni (btw. lada noćas spava u crvenoj suknjici na volančiće ), ali granice u principu moraju biti jasne.

nije lako, ali postavljanje granica je sigurno višestruko korisno za sve. javljaj kako napredujete

[tanja_b]

pinocchio, od kada ovaj sistem dogovora počinje funkcionirati?
Ja ga bezuspješno ponekad pokušavam primijeniti, ali mi je više nego jasno da Andrej to još ne shvaća.

[yaya]

pinocchio, od kada ovaj sistem dogovora počinje funkcionirati?
Ja ga bezuspješno ponekad pokušavam primijeniti, ali mi je više nego jasno da Andrej to još ne shvaća.

S nekih godinu i pol, samo morate i ti i TM isto tako ispoštovati svoja obećanja i dogovore s djetetom. Dakle, ako kažete možemo se igrati sada još samo 5 minuta jer je kasno i vrijeme je za spavanje, ali ćemo igru nastaviti sutra popodne, doista to obećanje morate ispuniti jer će ga jedino tako dijete prihvatiti.

[pinocchio]

tanja_b, ovo je kod nas počelo tek nešto prije 2. rođendana iako ispočetka nije baš kužila što hoću od nje i kakav je sad to "dogovor". sad već s dosta razumijevanja na moj upit odgovara "da". ne znam što će biti kad se počne cijenkati, ali do tada imamo još malo vremena.

zanimljivo je da nakon što određena sporna radnja bude privedena kraju i ja kažem "dobro, to je to, sad gasimo TV, DVD (ili što već)" ona ponekad pokuša pomaknuti granice negodujući.
tad je obavezno podsjetim "sjećaš se da smo se dogovorile?". ne znam da li umišljam, ali rekla bih da se u tom trenutku nešto događa u toj malenoj glavici nakon čega se ona pomiri s datim okolnostima i okreće drugoj aktivnosti.

tanja_b, pokušaj za početak s vrlo jednostavnim stvarima, ali do kojih znaš da mu je stalo. sigurno će upaliti, samo treba malo vremena.

[petra]

Ma ideje su dobre, ali imam osječaj da Petra još ne vlada pojmom vremena... ona ne kuži što je sutra, jučer, kasnije...
samo razumije "brzo", u stili "brzo ću se vratiti itd..."
Tako da ti pregovori/dogovori s njom još ne funkcioniraju. Ona je sva u prezentu i kod nje je sve u stilu "hoću sve i hoću sad".
:?

[tanja_b]

Kod nas zasada funkcionira ovako:
ako jako, jako protestira, onda mu počnem pričati, objašnjavati, i govoriti u stilu: sad to ne možemo, ali sutra/popodne/poslije spavanja ćemo to, to i to... i onda dodam: jesmo se dogovorili? I on se smiri i kaže "da"!
Naravno da se držim obećanog.

Ali: ako je situacija da je vrijeme za spavanje, ili da moramo kući iz parka, ili da mora prekinuti bilo koju drugu situaciju u koju se jako uživio, onda me uopće ne zbraja, ne reagira na moj glas, i ako pokušam s dogovorima ili još gore nametnuti svoje rješenje, razbjesni se do neba i nikakvo objašnjavanje više ne dolazi u obzir.
Srećom, takve situacije nisu česte, pa nekako guramo. Ali vidim da je još premali da bi do kraja shvatio što znači držati se dogovorenog, a kamoli da se cjenka. Nije još sasvim shvatio ni uzrok-posljedicu (ako si rekao da idemo doma, onda idemo doma i skidamo cipele, a nećemo se šetati unutra-van, unutra-van).

[tridesetri]

kod nas jos uvijek najbolje rezultate donosi "distract" tehnika, tj. preusmjeravanje paznje.
dakle ako bi zatrazila da se vozi u liftu usred noci kao i kod petre ne bi upalilo nikakvo objasnjavanje ili bozesacuvaj da jednostavno kazem "ne" (tulila bi cijelu noc) nego cim se pojavi ta neka neizvediva ideja u njenoj glavici ja joj preusmjerim paznju tako da odmah (i taj tajming je jako bitan) pocnem pricati o necemu drugome tipa "joj, a gdje nam je onaj kamion s kojim smo jucer prevozili pijesak? ajmo ga pronaci pa cemo ici traziti...bla, bla...", i tako sto detaljnije razvezati pricu o necemu sto je njoj trenutacno hit. mi smo tu tehniku usavrsili vrlo rano i jos uvijek dobro funkcionira.
inace imamo neke granice ali to su uglavnom bas za opasne stvari, a tek odnedavno smo poceli inzistirati na nekim dogovorima, tipa "dogovorili smo se da necemo bacati hranu po podu i utrljavati je u kosu, jel se sjecas?".
time out i sl. ne koristimo.
ali u principu joj jasno dajemo do znanja kad je odredjeno ponasanje neprihvatljivo.

[pinocchio]

niti lada ne razumije pojam vremena. zato ga ja i ne koristim. ali koristim formulacije poput "prije pranja zubića", "poslije tute" i sl.
to razumije i to su okviri u kojima se krećemo. ne idem dalje od jednog dana: sutra, prekosutra ili kad na vrbi rodi grožde njoj ništa ne znače. umjesto toga koristim "drugi put" i to je usvojila.

petra, lada isto očekuje da se nešto desi odmah i baš onako kako je ona poželjela, ali to često nije realno i to je lekcija koju tek treba naučiti. postavljanjem granica dobiva okvir i uči da, na žalost, ostatak svijeta ne stoji njoj na usluzi. iako možda iz mog ponašanja dobiva krivu predodžbu

[tanja_b]

"dogovorili smo se da necemo bacati hranu po podu i utrljavati je u kosu, jel se sjecas?".

Ovo točno mogu zamisliti

[pinocchio]

kod nas jos uvijek najbolje rezultate donosi "distract" tehnika, tj. preusmjeravanje paznje.

ovo je dugo palilo, ali sad već ne pali neko vrijeme /ili pali rijetko/ zato smo i prešli na dogovaranje.

time out ne koristimo i nadam se da nam neće trebati. živi bili pa vidjeli!

[Zdenka2]

I mi smo se služili odvlačenjem pažnje dok je M. bio manji. Najbolja taktika je objašnjavanje i dogovaranje, ali do toga treba doći. Međutim, uvijek ostaje da treba reći NE nekim stvarima.

[ninochka]

Ian je mlađi od Petre tri dana i kod nas pale dogovori. Recimo spavanje..spavat se ide između 9-9.15 i ja mu oko pol 9 počenm govoriti "ajmo spavatai" pa on kaže neee, još malo i ja kažem, ok, još se igraj, slagat ćemo puzzle pa poslije spavati

pa za 10 minuta, ajmo u piđamu, pa on ne bi. pa ja kažem dobro..crtić pa piđama

pa dođe 9, pa je on u piđami s opranim zubićima i ima još šanse za đir autićima i onda spavanje bez drame

situacije kad je NE on ponekad odvrišti svoje, ja ga pustim i on dođđe meni i kaže "nećemo se više mama svađat"

[lucky day]

kod nas jos uvijek najbolje rezultate donosi "distract" tehnika, tj. preusmjeravanje paznje.

ovo je dugo palilo, ali sad već ne pali neko vrijeme /ili pali rijetko/ zato smo i prešli na dogovaranje.

time out ne koristimo i nadam se da nam neće trebati. živi bili pa vidjeli!

za sada ne mogu pricati o postavljnju granica jer je moj luka jos jako mali... i 'distract' savrseno funkcionira... isto se nadam da nece biti'time outa' jer pokusavam s njim raditi stvari 'u hodu'... ali necu pametovati...
samo bi napomenula da sam mu jucer prvi puta rekla 'ne!' kad je krenuo do otvorene vruce pecnice... i stao je, naravno i nije se opekao... idealna prica bi bila da mu cak ni jucer nisam trebala reci to 'ne!' da sam ga na vrijeme zabavila necim dok ne izvadim pitu... ali nisam...
vec sam napisala (topic 'vaznost rutine za...') da u principu odgoj djeteta smatram IGROM... a svaka igra ima barem neka okvirna pravila...inace nije igra i/ili nije zanimljiva... i mora biti prilagodjena dobi naseg djeteta... i ono mora aktivno sudjelovati u njoj.. sve nacine dogovaranja koje ste nabrojale su prekrasne ideje za tu igru...

samo bi jos napomenula da ja vjerujem da postoje razmazena djeca... i da ta djeca nisu sretna, ako zbog nicega drugoga, a onda sto im je dosadno... i meni bi bilo dosadno da mi neko stalno pusta da pobijedim u igri npr. covjece ne ljuti se, ili partiji karata... a dok sam bila mala mi je bilo drago ponekad pobijediti iako sad znam da su mi znali 'pustiti' -no na vrlo prikriven nacin tako da sam stvarno osjecala da sam pobijedila...
i djecije lijepo osjecati se vaznima i onima koji odlucuju... ako im se stalno popusta mislim da s vremenom izgube taj osjecaj pa ga pokusavaju zadobiti prelazeci granice koje postoje u nama i oko nas, htjeli mi to ili ne...a to moze biti u najboljem slucaju neugodno a u najgorem -opasno...

[Zorana]

Ja nisam ljubitelj time outa. Niti ikakvih kazni. Jednom davno smo to pokusali. I to ne da dijete udaljim nego da je stavim da sjedi na kauc. U mojoj blizini. Meni to nije dalo nikakvog efekta. Tocnije receno, bolji efekt dobijem onda kad se drzim postavljenih pravila. Dakle, ne je ne i to je to. Naravno da nekad bude protesta. I naravno da se nekih pravila ne drzim slijepo. Procijenim kad je ok malo popustiti.
Vazno je i objasnjenje. Po mom misljenju, bez obzira sto se radi o tako malom djetetu.
A kako postaviti pravila? Pa fino, vodis se po onome sto ti je ok, a sto ne. Vidim spominje se voznja liftom. Mislim da je dovoljno jedno kratko objasnjenje da se to ne moze jer je kasno, ili zato sto lift nije za igranje ili sta vec. Moze biti da ce se dijete buniti. Ali to je ok. Uz to docaras kako cete se liftom voziti onda kad budete trebali negdje ici, whatever.
Za izlaske udvoje, opet valjda ovisi kako to tko dozivljava. To je nesto cega bi se ja npr. odrekla.
Vristanje u ducanu smo mi jednom davno rijesili tako da bi joj dali komad kruha ili nesto da gricka dok se ne obavi kupovina. To dok je bila jako mala. Kasnije, kad je bila veca, dogovor je bio da sebi moze izabrati jednu sitnicu. Tako smo sprijecili vristanje pored svega sto bi njoj privuklo pogled, a ona je bila zadovoljna. Sad joj vise ni to nije interesantno. Nekad eventualno zatrazi bananu ili kiflu.

[kloklo]

Potpisujem te Pinnochio u sveeeemu, potpuo isto radimo, ko klonovi

I mi smo dok je Leo bila manja najviše koristili distract, a dogovaranje od nekih dvije godine nadalje

Sad je skoro svaki naš dogovor čvrst kano klisurina i zapečaćen klimanjem glavicom i vrlo ozbiljnim "dogovojeno"

[tridesetri]

samo bi napomenula da sam mu jucer prvi puta rekla 'ne!' kad je krenuo do otvorene vruce pecnice... i stao je, naravno i nije se opekao... idealna prica bi bila da mu cak ni jucer nisam trebala reci to 'ne!' da sam ga na vrijeme zabavila necim dok ne izvadim pitu... ali nisam...

lucky day, mislim da je skroz ok djetetu ponekad reci "ne", a narocito u situaciji gdje prijeti opasnost kakvu opisujes.
ja sam m. vec vrlo rano naucila neka pravila i to pomocu prilicno ostrog "ne", a to se odnosi na ne diranje pecnice, uticnica i ne penjanje na stol (jer je pokraj prozora).
jednostavno mislim da se ne moze bas sve kroz igru i zabavu...i da su neke situacije preopasne.

[pinocchio]

Sad je skoro svaki naš dogovor čvrst kano klisurina i zapečaćen klimanjem glavicom i vrlo ozbiljnim "dogovojeno"

kod nas isto. ja sam svaki put osupnuta kako mi lada, kao da 100% kuži sve što joj pričam, savršeno jasno kaže "da".

samo da potraje što duže...

[Zdenka2]

Ja nisam ljubitelj time outa. Niti ikakvih kazni. Jednom davno smo to pokusali. I to ne da dijete udaljim nego da je stavim da sjedi na kauc. U mojoj blizini. Meni to nije dalo nikakvog efekta. Tocnije receno, bolji efekt dobijem onda kad se drzim postavljenih pravila. Dakle, ne je ne i to je to.

I kod mene je tako. Rijetko sam koristila time-out i to više da ga resetiram kad bi pao u napad ljutnje ili egzaltiranosti. To je bilo u njegovoj sobici i to samo par minuta i smirivalo je te napade. To već jako dugo nisam koristila i mislim da ni neću, jer ga to jako vrijeđa otkad je postao veći. Sad se zbilja gotovo o svemu možemo dogovoriti, a kad ne možemo, ja se držim pravila. Ali ne ko pijan plota.

[čokolada]

A. kuži pojmove o vremenu ako su vremenski blizu (dakle, ne sutra ili sljedeći tjedan). Koristim "prvo ovo, a onda ono" ili "kad napraviš ovo, onda ćemo ono" i to jako dobro funkcionira. Mislim da je to najprije shvatila na primjerima ručkova po kojima bi ponekad samo brljala žlicom... "kad pojedeš to na tanjuriću, imamo kockicu čokolade poslije ručka" (slijedi stampedo žlica prema ustima...).

[lucky day]

lucky day, mislim da je skroz ok djetetu ponekad reci "ne", a narocito u situaciji gdje prijeti opasnost kakvu opisujes.

naravno, to sam i rekla... ali recimo ovu situaciju sam navela kao dobar primjer gdje sam cak, dasam bila malo pribranija, mogla i izbjeci to 'ne!' pomocu odvlacenja paznje necim prije negoli sam uopce otvorila pecnicu... struju i sve druge opasnosti, po kuci barem, sam poslozila i osigurala da mi do sada 'ne!' nije bio potreban... al' znam da ce biti i da cu ga u buducnosti jos (nadam se rijetko) koristiti...


jednostavno mislim da se ne moze bas sve kroz igru i zabavu...i da su neke situacije preopasne.[/quote]


opet se u potpunosti slazem... ali sam vidjela i ugodno se iznenadila koliko puno toga se upravo kroz igru i zabavu moze... super mi je ova razmjena iskustava i ideja...pogotovo za nas koje smo po prvi puta mame a i nismo do sad bile dovoljno izlozene djeci i (dobrom,pozitivnom) odgoju...
zasto ovo pisem? znala sam se ,jadna isprepadati, gledajuci mame kako vicu stalno' ne!' a djeca ih ne fermaju 5%... i pitala se 'kako cu to ja? sto bi ja ucinila u toj situaciji?'... nakon par (velika manjina) iskustava sa stvarno kreativnim roditelji(ca)ma... i par dobrih knjiga (npr.penelope leech 'vase dijete'; 'discipline book' od dr. searsa jos nisam citala ali sam citala na portalu o AP stilu roditeljstva i jako mi je inspirativan)... skuzila sam da nema jednostavnog odgovora na izoliranu situaciju i da je sve dio velike price odnosa roditelj-dijete...
no,da ne duljim vise jer mislim da je ovaj topic najvrijedniji baszbog razmjene iskustava vas mama sa nesto starijom djecom...
pratim vas... 8)

[Zdenka2]

... skuzila sam da nema jednostavnog odgovora na izoliranu situaciju i da je sve dio velike price odnosa roditelj-dijete...
8)

Točno tako. I taj odnos se može suditi samo u totalu, ne po nekoj konkretnoj situaciji. Moj M. mene u nekim situacijama neće fermati 5%, ali me u totalu itekako ferma i vidim da mu se odgoj pozna.

[Dijana]

I kod nas pali dogovor od neke dvije godine (sada 2g4m). Prije je palilo odvraćanje pažnje, ali sada njet. Sve pregovaram i dogovaram, i dok ne ona ne "amenuje" nije dobro. I mi smo imali scenu u velikom dućanu kad se vozila u dječjim kolicima, pa kad ih je trebalo ostavit u dućanu, ajme majko! Nije bilo čovjeka koji nas nije pogledao. To krivim sebe jer joj nisam unaprijed objasnila da ćemo kolica morat ostavit kad budemo išli. To joj je bio prvi put da je vodimo u veliki dućan i mislim da drugi put neće biti takve scene. Još uvijek imam problema kad treba ići s igrališta kući, tu se jako teško dogovoriti.Ali smo zato sredili da svaka igračka na igralištu mora biti njena. Sada ako joj dijete ili roditelj dozvoli, onda se poigra, ako ne, nikom ništa. Ponekad se osjećam ko diplomat, a pregovaram s dvoipogodišnjim djetetom i to op stop

[jassi]

evo i mene dugo me nije bilo. moj toncek je prohodao,tj projurio i postao tvrdoglavko. ako nije po njegovom vice na mene ili ako u parku se ne moze penjati onako kako zeli vec onako kako je ispravno ili nesto mu nije po volji tu je stav u polucucanj,bacanje,plakanje i sl. ja ponekad izgubim zivce pa ga primim za ruku i krenem- na sto on pojaca sve to a nekad puknem pa dreknem-i istog casa zazalim, i onda on place. poludim kada od umora( nas dva smo sami i radim i sl) puknem i dreknem. onda ga grlim ljubim,ispricavam se ali sebi ne mogu oprostiti i onda sam utucena i nezadovoljna,ne znam kako da te ispade rijesim. i vidim da zna sto znaci ne ali jednostavno bas hoce i tu smo u svadji nas dva. sto da radim????? prva mi je beba, ostali smo rano sami i na mukama sam a zelim ispravno postupiti

[jassi]

zaboravih, moj malisan ima sada 15 mjeseci

[Zdenka2]

poludim kada od umora( nas dva smo sami i radim i sl) puknem i dreknem. onda ga grlim ljubim,ispricavam se ali sebi ne mogu oprostiti i onda sam utucena i nezadovoljna,ne znam kako da te ispade rijesim. i vidim da zna sto znaci ne ali jednostavno bas hoce i tu smo u svadji nas dva. sto da radim?????

Svi smo bili u takvim situacijama, a pogotovo je teško kad nemaš pomoći. Ja imam starijeg sina, i kad sad gledam unatrag, mislim da sam previše od njega očekivala kad je imao godinu i pol, dvije, tri. Treba stalno imati na umu da su to jako mala djeca, da oni ne razumiju te situacije. Moraju mnogo toga naučiti, a mi moramo biti s njima beskonačno strpljivi. A to što si i ti samo čovjek i što katkada pukneš, oprosti si, ali ipak razmišljaj o načinima kako da do toga ne dolazi. Pokušaj naći neku pomoć.

[jassi]

hvala na savijetu. jako sam tuzna i nesretna sto nekad nemam kontrolu i puknem,onda se tako malo volim i cijenim da je strasno a kad vidim da on place zbog moje gluposti i dreke........srce mi puca. hvala jos jednom, da jasno on je ipak jos mali i ne zna.

[kloklo]

Jassi, najbolji lijek protiv tuge i nesreće ti je aktivno raditi na tome da se popraviš...iz vlastitog iskustva ti govorim

[mamma san]

Jassi...svi smo prošli kroz isto...grozno je što si sama u odgajanju, ali vjeruj mi biti će bolje...ljubi Tončeka i javi se ...

[jassi]

vidjeh mail-fala lepa- cuj, malo sam u negativnom periodu i jako se tesko provlacimo toncek i ja, sve si mislim da puno grijesim i ne znam kako pravilno postupiti. nije mi jasno da u jaslicama ide ko po spagi a kuci joj i naopako-nece poslusati,divlja,znam da kuzi jer u jaslicama sve te stvari ne radi i kad mu tete nesto kazu poslusa a kada to isto ja pokusam dere se na mene i hice na pod tako da sam luda. ne znam gdje je kvaka. jasno mi je da sada ima svoju volju -jaku , a ja ne uspijevam sto tete bez frke naprave????? :/ kazu da me isprobava i da na ta divljanja odreagiram tako da ignoriram, da mu kazem tipa-podigni bocuili nemoj se tu penjati idemo se tu igrati ...la lala. i ja to tapravim ali nista. vice i vristi na mene,ja ponovim nekoliko puta pa probam s ignoriranjem ali svaki petnaesti put puknem ili dreknem ili ga sama maknem ili sl.onda kada on i dalje place napravim gresku i primim ga i tjesim-dakle nuluram sve sto sam napravila. joj, kak me mustra mali svojeglavac, a ja ne podnosim suze i da je nesretan. uf uf

[tamy]

"dogovorili smo se da necemo bacati hranu po podu i utrljavati je u kosu, jel se sjecas?".

Kako ovo dogovorili smo se? Mi pokusavamo da suzbijemo ovu pojavu bacanja hrane po podu i utrljavanja u kosu (i uopste imamo problem postavljana granica) i ne uspjevamo nikako. Poceli smo od objasnjenja da to nije dobro, da ako su zavrsili da jedu da mogu da idu da se igraju ili sto vec, objasnjenja tipa sada moramo sve cistiti smo koristili danima. Trenutno smo u situciji da kada pocne bacanje hrane da prvo kazemo NE. Ako se bacanje nastavi onda ponovo opomena i udaljavanje od stola i na kraju time out.
No kod nas ni ovi timeout-i ne funnkcioniraju nikako.
Kako da se dogovorimo kada oni ne traze nista pa da mogu da koristim recenice tipa "prvo ovo, a onda ono"?

[Zdenka2]

Jassi, dijete ti osjeća tvoju negativnost, osjeća se nesigurno i reagira tako kako reagira. Našla si se u teškoj poziciji, ovo što kažem lakše je reći nego učiniti, ali moraš se izborit za neku pozitivu u sebi, a onda će to automatski ići i s T.

[jassi]

joj hranjenje je nekada olimpijada. u principu toncek super jede ali npr. u jaslicama kad idem po njega vidim kako sjedi mirno na stolici,ruke na stolu bez zabave i teta ga hrani i miran je, a kuci nekada ako nije pregladan u hranilici izvodi sve moguce zaokrete trazi igracke i nema mira ako mu ne dozvolim bar jednu pa razmazivanje policu.... u fazi smo ucenja da papa sam ali ta zlica leti po tanjuru i hrane ima posvuda, polako ga drzim za rukicu i on ponosno papa ali ga uhvate mravci i udri po hrani a ja nemocna-i sad kako to tete uspiju a ja ne????

[jassi]

hvala zdenka, cuj jasno mi je da osijeti. moja mama mi stalno riba nos kako sam od zaceca nervozna...pa je i on,,,ok znam. jasno mi je da sam napeta ko puska od kada se ustanem do kada ne odem spavati jer jos nisam bas na cvrstim nogama od kada smo toncek i ja ostali sami,jos sam nesigurna i u stalnom strahu-kako cu i hocu li znati,moci,uspijeti.... a toncek je dijete s posebnim potrebama i treba 110% paznje i ja se trudim i trudim,ali priznajem nesigurna sam i nervozna. uf, znam da moram nekako se smiriti. gledala sam na tv-u nekakva radionica za roditelje ali ne u zgb, to bi mi tu dobro doslo.
hvala na savijetu, da istina i ja znam podijeliti savijet koji je lakse reci nego ga provesti ali svakako vrijedi sve cuti
hvala

[Zdenka2]

Strpljenje i strpljenje i postavi mu granice. Imala sam i ja freske po zidovima, znam o čemu govoriš. Mali je, ne radi to namjerno. Nađi mir u sebi, usadit ćeš ga i u njega.

[jassi]

istinito i tesko ali se trudim.pocinjem kada osijetim da cu puknuti brojati i udahnuti pa ponovim ne i obijasnim zasto ne. ma mali je -16 mjeseci, ali mislim da me dijelom razumije ali da me jednostavno isprobava. ok -truditi cu se, a kada necu znati eto mene s mojim jadikovkama da vas gnjavim a onda UPOMOC!!!!!

[jassi]

jos mi nesto nije jasno, poceo ja iz cista mira se s rukicama lupati po glavi ili cupati za kosicu-ne samo kada je ljut nekada i kada pjevamo tasi tasi onda pljesce pa krene po glavi-ja sam s tim uzasnuta-primim mu rukice, pomazim ga po glavi i kazem draga mala glava-a on opet udri. ja u soku pa ponovim maziti i ljubiti dok ne stane- zasto to radi??

[kloklo]

jos mi nesto nije jasno, poceo ja iz cista mira se s rukicama lupati po glavi ili cupati za kosicu-ne samo kada je ljut nekada i kada pjevamo tasi tasi onda pljesce pa krene po glavi-ja sam s tim uzasnuta-primim mu rukice, pomazim ga po glavi i kazem draga mala glava-a on opet udri. ja u soku pa ponovim maziti i ljubiti dok ne stane- zasto to radi??

Ovo ide u opis radnog mjesta skoro svakog malog djeteta
Ne brini se, proći će bez nekih velikih intervencija...a sad svi u zbor našu omiljenu rečenicu: Draga, to ti je faaaaaaaaaaaaaza!

[jassi]

jooooooj dobroooooooo!!!! cuj malo sam strzana i moram poceti ponovo sve. od danas krecem ponovo i nanovo-ne samo ne vec obijasnjavanje zasto ne, ne nametanje volje ko tiranin nego usmjeravanje,puno price i druzenja, raditi pauze kada nam ne ide,...moram drugacije i bolje zbog nega i mene. fala na savijetima svima,koji me znaju i ne znaju,sigurno cu jos traziti pomoc jer je toncek prvi i jedini moj klinac i ucimo se zivjeti.

fala na objasnjenju FAZEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!! dovela me do ludilaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa 8)
javim se za sjedalicu!!!!!
znas, uvijek me odusevi pomoc ljudi koji me ne znaju i ravnodusnost i ignoriranje onih koji me znaju .......bla bla bla. godi mi kada mi se ponudi ruka kada zamolim!!!!
REZERVIRAJ STOL STIZU TONCEK I MAMA S FAZAMAAAAAAAAAA!!!!

[kloklo]