ja sam po tom pitanju nemajka, jer iskreno u slucajevima kakav ti navodis dodje do mog nerviranja njihovog placa i na kraju obicno zavrsi da se ja durim ko malo djete, jer sam zeljela pomoci, a nisam uspjela, pri tome nastao je nered u kuci.
te stvari prepustim samim njima, ili pak strucnom osoblju (predskola ili vrtic). moja ima sad 6 godina u 5 mjeseci. slovka i sad joj je vazno da je saslusam. iskreno meni je na kraju dana naporno to slusati npr: P E T R A (Petra) I D E (ide), dakle prvo procita slovo po slovo, a onda kaze rijec. dogovorno saslusam jednu stranicu slikovnice. Pohvalim je i kazem joj da je na dobrom putu, dalje od toga ne idem mada bi mi bilo draze da cita PE-TRA III_DE, nadam se da ce sama do toga doci.
Slova je sama naucila, sto uz starijeg brata, sto u vrticu.

U vezio ovog da islovka i procita krivo, daj joj da cita neku svoju slikovnicu koju poznaje od ranije, pa nek krene, tu nece moci izmisaljti, pusti je da procita, pa nek ti isprica sta je procitala, ili joj ti prepricaj sta si ti cula. mozda tad mirno prihvati da joj ide krivo.