Ragovor s pedagogom

[Anka]

Jučer je moj sin došao iz škole (2. razred) i rekao da je bio na razgovoru kod pedagogice. Nama učiteljica nije ništa govorila, niti je najavila bilo kakav razgovor.
Rekao je da je rješavao neke zadatke, diktirala mu je i on je pisao, morao je napisati neki sastavak i sl.
Kad sam ga pitala da li je tako i s dr. djecom, rekao mi je da drugi ne idu, već je bio samo on - zasad jednom, i povremeno odlazi jedan dr. dječačić, vjerovatno s poteškoćama u učenju.

kaj da si sada mislim? Ne znam kakva je praksa u školi, da li su takvi razgovori , tj. procjene, nešto što obavljaju sa svom djecom, ili?

Sve u svemu sutra ujutro ću uhvatiti učiteljicu prije nastave, pa ću nju pitati, ali čisto me interesiraju vaša iskustva.

[jelena.O]

mislim da trebaš pitati, a jel i tvoj ima kakvih problema u učenju ili govoru

[mendula]

Sva djeca u razredu naše starije (4. razred) idu barem jednom u šk. god. kod pedagoga na individualni razgovor. Znam da je ped. u prva tri razreda testirala brzinu čitanja, učiteljica nam je prezentirala grupne rezultate na roditeljskom. Osim toga, kad je bilo neki problema oko discipline, par učenica je opet imalo razgovor s ped., i to im onda nije bio prvi susret s tom osobom. Zadovoljna sam stručnom službom u toj školi i cijenim što se ped. trudi zapamtiti svako dijete.

Mlađa curka (1. razred) još nije vidjela pedagoga, ali ona ide u malu područnu školu pa sumnjem da će ga ikako i vidjeti.

[mendula]

Istekao mi edit, riječ je o "par učeniKa" na razgovoru zbog discipline.

[Anka]

a jel i tvoj ima kakvih problema u učenju ili govoru

povremeno muca...
ali, zar ne bi roditelj trebao znati koje se radnje s djetetom poduzimaju u školi?!
...mislim, sad zvučim pomalo ljuto, što i jesam, jer imam osjećaj da se meni kao roditelju radi nešto iza leđa...
...znam da svi radimo za dobrobit naše djece (mislim da svaki roditelj tako razmišlja), i učitelji i roditelji, ali jednostavno smatram da sam tako nešto trebala znati.

Možda pretjerano reagiram, danas svakako imam loš dan, i osjećam se loše....

[Peterlin]

Prije nego zauzmem stranu, imam samo jedno pitanje za pokretačicu topica: da li si samoinicijativno obavila razgovor s učiteljicom o djetetovom problemu? Ako nisi, škola ima pravo i dužnost provjeriti.

[Mima]

povremeno muca...
ali, zar ne bi roditelj trebao znati koje se radnje s djetetom poduzimaju u školi?!
...mislim, sad zvučim pomalo ljuto, što i jesam, jer imam osjećaj da se meni kao roditelju radi nešto iza leđa...
...znam da svi radimo za dobrobit naše djece (mislim da svaki roditelj tako razmišlja), i učitelji i roditelji, ali jednostavno smatram da sam tako nešto trebala znati.

Možda pretjerano reagiram, danas svakako imam loš dan, i osjećam se loše....

U pravu si, ne reagiraš pretjerano. Škola ne bi smjela imati pravo obavljati bilo kakve obrade i postupke sa tvojim djetetom bez tvoga znanja.

[no@]

Ako nisi, škola ima pravo i dužnost provjeriti.

Neovisno je li Anka sama spomenula problem ili nije - nije potrebna dozvola roditelja za odlazak djeteta ŠKOLSKOM pedagogu, psihologu , logopedu...... No bilo bi pristojno najaviti roditeljima takav razgovor (ukoliko se radi o situaciji koja nije hitna i neodloživa, naravno)

[Anka]

Peterlin, razgovarale smo na početku školske godine, rekla mi je da djete muca, na što sam dala odgovor da je išao logopedu zbog tog problema. I to je to.

[Anka]

Da, evo razgovarala sam sa učiteljicom. Bio je kod defektologa, jer mu se rijetko zna dogoditi da kod pisanja zamijeni "b" i "d", "m" i "n".
Ugl. rekla je da je sve u redu s te strane, da se ništa ne moramo zabrinjavati.
Što se mucanja tiče, vrlo mu se rijetko dešava, i to u situacijama kad je jako uzbuđen.

Ali, opet, kažem da bi bilo lijepo da smo i mi o tome bili obaviješteni, a ne da sam slučajno doznala od svog djeteta. I to imam sreću da mi je rekao, jer baš nije zainteresiran prepričavati zgode i nezgode iz škole. Podnese mi samo detaljan report o ocjenama i testovima.

Hvala vam na informacijama, pomogle ste mi, jer jučer sam se osjećala jako loše zbog svega, tj. zbog toga što ja, kao roditelj nisam znala šta je škola, kao ustanova poduzimala s mojim djetetom; bilo je potrebno samo nam reći da je bio tu i to, zbog toga i toga. Ovako sam se osjećala kao najgori roditelj, koji zapostavlja i zanemaruje svoje dijete. A, ne smatram se takvim roditeljem. Vodim brigu o njima, potičem njihove vrline, a ukazujem na mane i kako ih ublažiti, trudim se odgajati ih u ispravne i moralne ljude, i pomažem riješiti poteškoće u kojima se nalazimo...

Kod mog djeteta ne postoji problem (nakraju su i oni utvrdili), ali shvaćam ogorčenost nekih roditelja, jer ako se traži suradnja od strane roditelja, tako bi bilo u redu i od strane škole....

[Peterlin]

Pa stručna služba je tamo da se bavi tim stvarima! Pa ni učitelju ne govorimo kad će ispitivati naše dijete (a možda se i varam, ima svega...)

Ont. ja bih bila zadovoljna da je stručna služba ovako nadzirala moju djecu, a nije, pa sam se morala izboriti na drugi način. Ovo što opisuješ su elementi disleksije i fali Bogu da se učiteljica + stručna služba potrudila. Za sada je ispravljivo i treba se oko toga pozabaviti, a ne odbijati pomoć! I treba ići na informacije + razgovarati o tome.

[jelena.O]

glavno da ste riješili problem

[Mima]

Anka, u pravu si, podvrgavati dijete dijagnostičkim postupcima bez znanja roditelja zaista je potpuno besmisleno, a po mom mišljenju ne bi smjelo biti niti dozvoljeno.
Da se utvrdilo da postoji potreba za terapijom baš me zanima tko bi onda organizirao tu terapiju u vodio dijete na nju.
Osim toga, dijete je isto tako već moglo biti u terapiji.

[jelena.O]

kod frendičine djece u pkoli je logoped, i njen mali je redovno išao na vježbanje k njoj do 3 razreda

[laura29]

Anka, u pravu si, podvrgavati dijete dijagnostičkim postupcima bez znanja roditelja zaista je potpuno besmisleno, a po mom mišljenju ne bi smjelo biti niti dozvoljeno.
Da se utvrdilo da postoji potreba za terapijom baš me zanima tko bi onda organizirao tu terapiju u vodio dijete na nju.
Osim toga, dijete je isto tako već moglo biti u terapiji.

Ne bih se složila s tobom.
To je dijete svakodnevno s tom učiteljicom u razredu i ona ima vrlo dobar uvid u to ima li dijete kakvih teškoća u učenju. Pohvalno je što je zatražila stručno mišljenje pedagoške službe koja je u školi i kojoj je posao svakodnevno raditi s djecom. U skladu s mišljenjem pedagoga/logopeda prilagodit će pristup u podučavanju i ocjenjivanju toga djeteta. Pa nije poslala dijete u bolnicu da ga pregledavaju, snimaju...

[Mima]

Nije pohvalno to napraviti bez da se obavijeste roditelji.

[Anka]

Peterlin, dapače, drago mi je da od strane škole postoji inicijativa, bilo bi nemarno od njih da ne postoji, jer to je područna škola, i deset ih je u razredu, svako se dijete mora poznavati u dušu.
Ja sam izrazila nezadovoljstvo zbog toga šta ja nisam bila obaviještena o tome da oni sumnjaju da moje dijete ima disleksiju ili što već.
Na kraju krajeva, u prvom razredu sam i ja bila zabrinuta zbog toga, i proveo je puno sati na terapiji kod logopeda, i radi mucanja i radi toga, no disleksija nije prepoznata i ustanovljena.
Ima izvrsnu učiteljicu na boravku, koja ima puno iskustva u radu s djecom koja imaju poteškoće, i u prvom razredu sam ja puno razgovarala s njom o tome, i ona je obraćala puno pažnje na njega, na kraju je i sama rekla da je sve u redu.
Imali su tu nesreću da su u prvom razredu promijenili dvije učiteljice, i sada im je u drugom došla treća, ali bez obzira na to, ja sam sa svakom ponaosob razgovarala i iznijela im ono za što mislim da bi se kod njega trebalo pripaziti.

To što je učiteljica opisala, te njegove greške, iskreno, dešavale su se u prvom razredu, a ja do sada, u drugom nisam to nikada primjetila, a svakodnevno mu pregledavam bilježnice, i sudjelujem u njegovu učenju i pripremi za školu.

I, opet, moram napomenuti da je jedini problem u ovom slučaju taj što nama kao roditeljima nije rečeno: možda bi bilo dobro da vaš sin porazgovara malo s defektologicom/pedagogicom iz tog i tog razloga, pa jeste li vi primjetili nešto, mi smo primjetili to i to, jel vi za to znate, i td. / ili pošto ste vi nama rekli to i to, poslat ćemo ga na razgovor...

Mislim da ne tražim puno.

[cvijeta73]

ja se slažem s mimom, a osjećala bih se isto kao anka. i uopće ne tražiš puno i postavljaš sasvim normalne zahtjeve.

[Jurana]

Nije pohvalno to napraviti bez da se obavijeste roditelji.

Da je to višemjesečno promatranje ili neki složeniji postupak, svakako bi trebalo obavijestiti roditelje, ali ovdje se radi o jednom razgovoru sa stručnim suradnikom škole, koji je radio svoj posao.

[laura29]

Postavlja se pitanje kad je roditelj zadnji put bio na informacijama da mu je učiteljica mogla predložiti odlazak djeteta stručnoj osobi na razgovor. Misliš li da je učiteljica onda trebala roditelje nazvati i obavijestiti ih o svom naumu? Treba li ih nazvati i obavijestiti o svakom svom bolovanju i dolasku drugog kolege na nastavu, o dolasku studenata i pripravnika na nastavu, o dolasku novog učenika u razred? Svi bi oni bili u kontaktu s tim djetetom u tom slučaju.
Moje je mišljenje da nije napravila apsolutno ništa što joj nije u opisu posla. Htjela je djetetu i sebi samo pomoću u pogledu nastave i ostvarenja što boljeg uspjeha.

[Mima]

To je bio dijagnostički postupak i nije u redu da se odvijao bez znanja roditelja i točka.
To dijete je već moglo biti u terapiji, i imati nalaze koje je škola trebala.

[Mima]

Postavlja se pitanje kad je roditelj zadnji put bio na informacijama da mu je učiteljica mogla predložiti odlazak djeteta stručnoj osobi na razgovor. Misliš li da je učiteljica onda trebala roditelje nazvati i obavijestiti ih o svom naumu? Treba li ih nazvati i obavijestiti o svakom svom bolovanju i dolasku drugog kolege na nastavu, o dolasku studenata i pripravnika na nastavu, o dolasku novog učenika u razred? Svi bi oni bili u kontaktu s tim djetetom u tom slučaju.
Moje je mišljenje da nije napravila apsolutno ništa što joj nije u opisu posla. Htjela je djetetu i sebi samo pomoću u pogledu nastave i ostvarenja što boljeg uspjeha.

Naravno da ih je trebala nazvati. Zašto bi to bio problem?

Ne treba ih obavijestiti o ovim drugim stvarima koje navodiš, jer to nisu dijagnostički postupci i tu se dijete ne izvrgava nikakvom testiranju. Te dvije stvari nemaju baš nikakve veze.

[cvijeta73]

Naravno da ih je trebala nazvati. Zašto bi to bio problem?

Ne treba ih obavijestiti o ovim drugim stvarima koje navodiš, jer to nisu dijagnostički postupci i tu se dijete ne izvrgava nikakvom testiranju. Te dvije stvari nemaju baš nikakve veze.

x
roditelji dobijaju poruke od učiteljice za puno banalnije stvari od ove. npr dođite u školu jer su se vaša mala i sin od x potukli pod satom.

[Anka]

Laura29, roditelj je bio na informacijama i roditeljskom zadnji tjedan prije zimskih praznika, a u novom polugodištu u ova tri tjedna nije bio. I, da, mislim da je onda u tom slučaju trebala nazvati telefonom roditelja, jer se radi o djetetu roditelja.
Svi oni koji misle da ja pretjerujem, neka se postave u moju situaciju i neka zamisle da se radi o njihovom djetetu, i razmisle o onome što sam navela kao jedini problem u cijeloj priči, pa onda možete ponovno napisati pp da li ostajete pri svom mišljenju ili bi vam ipak bilo draže da ste i vi znali da je netko stručan razgovarao s vašim djetetom.

Moje je mišljenje da nije napravila apsolutno ništa što joj nije u opisu posla

, je, ali je i propustila samo jednu sitnicu...

[maria71]

ne pretjeruješ . to ti govorim kao mama i kao nastavnica , ako ti to išta znači.

[Jurana]

Evo, ja se postavljam u tvoju situaciju i zamišljam da je moje dijete sad na razgovoru kod školskog defektologa ili pedagoga.
I ne osjećam se loše. Kad bi mu netko besplatno pomogao oko užasnog rukopisa i šlampavog odnosa prema rečeničnim znakovima, bila bih zahvalna.
Fakat pokušavam zamisliti malog da je došao kući iz škole i rekao da je bio kod defektologa i ne vidim kako mi to smeta.

Ali na žalost, naša škola trenutno nema ni defektologa ni pedagoga.

[laura29]

Ja nisam ni u jednom svom postu napisala da roditelj ne treba biti obaviješten da je dijete bilo ili će biti poslano stručnoj službi na razgovor, već da ne vidim ništa loše u tome što je kolegica tražila mišljenje stručnog suradnika koji radi u školi i kojemu je u opisu posla raditi s tom djecom u školi kako bi oni postigli što bolji uspjeh. Možda u ovom slučaju učiteljica nije stigla obavijestiti majku zato što se pedagoginja upravo u tom trenutku našla u školi i bila je slobodna, pa je kolegica htjela iskoristiti situaciju i pomoći djetetu (budući daje riječ o područnoj školi).
Kad sam postavila pitanje o dolasku roditelja na informacije, nisam, Anka, mislila samo na tebe, nego općenito na roditelje i njihov (ne)dolazak na redovne informacije.
Mislim da roditelji često od buhe rade slona (možda ću i ja biti takva kad mi djeca postanu školarci, i možda ću tada u potpunosti razumjeti cijelu ovu strku oko odlaska djeteta k školskom stručnom suradniku).
Problem je kad učitelji i osoblje želi pomoći djetetu, a i problem je kad su inertni. U oba su slučaja kritizirani.

[Deaedi]

Anka, u pravu si, podvrgavati dijete dijagnostičkim postupcima bez znanja roditelja zaista je potpuno besmisleno, a po mom mišljenju ne bi smjelo biti niti dozvoljeno.
Da se utvrdilo da postoji potreba za terapijom baš me zanima tko bi onda organizirao tu terapiju u vodio dijete na nju.
Osim toga, dijete je isto tako već moglo biti u terapiji.

Potpis.

Eventualno, ukoliko se roditeljima rekalo da na roditeljskom sastanu da će se djeca povremeno slati na procenu kod stručnih službi, ali opet je dan, dva prije učiteljica trebala obavaijstiti roditelje da je određeno dijete na rasporedu za evaluaciju u slijedećih par dana.

Osim toga, roditeljima čak nije iskomuniciran nalaz, odnosno mišljenje defektologa - ok, nalaz je uredan, ali opet, pa o tome treba obavijestiti roditelje.

[tanja_b]

Možda u ovom slučaju učiteljica nije stigla obavijestiti majku zato što se pedagoginja upravo u tom trenutku našla u školi i bila je slobodna, pa je kolegica htjela iskoristiti situaciju i pomoći djetetu (budući daje riječ o područnoj školi).

Ovako sam i ja shvatila početnu situaciju.

[Deaedi]

Možda u ovom slučaju učiteljica nije stigla obavijestiti majku zato što se pedagoginja upravo u tom trenutku našla u školi i bila je slobodna, pa je kolegica htjela iskoristiti situaciju i pomoći djetetu (budući daje riječ o područnoj školi).

Pa odlična inicijativa, mogla je onda učiteljica napisati u informativku obavijest roditeljima: danas je u školi bila defektologinja, pa je obavila i pregled vašeg djeteta i nalaz je takav i takav.
Ok, opet su roditelji stavljeni pred gotov čin, ali barem su to saznali od učiteljice, a ne od djeteta koje možda to nikad i ne bi spomenulo.

[cvijeta73]

tamo se bunite za skakanje na maskembalu, a ovdje ne vidite ništa sporno u činjenici da je dijete poslano na dijagnostički postupak (jer rješavanje zadataka i pisanje sastava nije razgovor s defektologom) bez da se roditelja obavijesti o tome, barem o rezultatima.

[laura29]

Mislim da u ovom slučaju nije riječ o postavljanju dijagnoze (dijagnoza se ne postavlja u školi, već se dijete u suradnji s roditeljem i školskom liječnicom upućuje na obradu u za to specijaliziranu ustanovu), već o traženju mišljenja stručnog suradnika u školi.
Tvoje pravo kao roditelja jest da se zbog svega vezano uz svoje dijete osjećaš dobro ili loše. Moje je pravo na forumu reći da je nepotrebno osjećati se loše konkretno zbog ove situacije.

[Anka]

Pa, da, ima nas, kako se kaže "sto ljudi - sto ćudi".
Žao mi je što se nije razumjela suština problema, ako se to tako može nazvati, pa osjećam potrebu da ga ponovim:
U svemu tome što se dogodilo, po meni nije u redu što učiteljica nije osjetila potrebu ni na koji način obavijestiti mamu i tatu od tog djeteta. I to je to.

Zahvalna sam na inicijatiti i osjećaju potrebe da se pomogne, zahvalna sam i na angažmanu škole i učiteljice, zahvalna sam na tome što u školi postoji i defektolog i pedagog, i da ne nabrajam dalje.

Moje dijete ima devet godina, ima roditelje, koji su razumni, angažirani, savjesni, brižni, kolko-tolko inteligentni (po našem skromnom mišljenju), na kraju krajeva - mi zastupamo naše djete/svu našu djecu.
Ako me interesira što je moje djete jelo taj dan u školi, i da li ga je učiteljica usmeno pitala i kakvu je ocjenu dobio, zanima me i to da li se vrši kakav postupak nad njim.

To je sve...

[penny]

to je to sto ai rekla anika u zanjem postu...sto ljudi sto cudi...nista vise
inicijativa i angazman skole je za svaku pohvalu
no razumnjim i angaziranim...i sve sto si pobrojala roditeljima mozda i nije jasno da postoje i oni koji to nisu...i koji su u stanju odbiti suradnju sa strucnjacima jer ne smatraju da njihovo dijete ima problem

[Loly]

Mislim da u ovom slučaju nije riječ o postavljanju dijagnoze (dijagnoza se ne postavlja u školi, već se dijete u suradnji s roditeljem i školskom liječnicom upućuje na obradu u za to specijaliziranu ustanovu), već o traženju mišljenja stručnog suradnika u školi.
Tvoje pravo kao roditelja jest da se zbog svega vezano uz svoje dijete osjećaš dobro ili loše. Moje je pravo na forumu reći da je nepotrebno osjećati se loše konkretno zbog ove situacije.

Potpisujem sve tvoje riječi! I kao mama i kao stručni suradnik - pedagog!

[Deaedi]

Pa, da, ima nas, kako se kaže "sto ljudi - sto ćudi".
Žao mi je što se nije razumjela suština problema, ako se to tako može nazvati, pa osjećam potrebu da ga ponovim:
U svemu tome što se dogodilo, po meni nije u redu što učiteljica nije osjetila potrebu ni na koji način obavijestiti mamu i tatu od tog djeteta. I to je to.

Zahvalna sam na inicijatiti i osjećaju potrebe da se pomogne, zahvalna sam i na angažmanu škole i učiteljice, zahvalna sam na tome što u školi postoji i defektolog i pedagog, i da ne nabrajam dalje.

Moje dijete ima devet godina, ima roditelje, koji su razumni, angažirani, savjesni, brižni, kolko-tolko inteligentni (po našem skromnom mišljenju), na kraju krajeva - mi zastupamo naše djete/svu našu djecu.
Ako me interesira što je moje djete jelo taj dan u školi, i da li ga je učiteljica usmeno pitala i kakvu je ocjenu dobio, zanima me i to da li se vrši kakav postupak nad njim.

To je sve...

U potpunosti se slažem s tobom.

Ovo je bio propust učiteljice, OK, imala je dobru namjeru, ali je trebala sve ispravno izvesti i obavijestiti roditelje, barem nakon svega, ako nikako nije moglo prije.

[rahela]

i ja se slažem sa curama koje kažu da je roditelj trebao biti obaviješten
ne možda unaprijed, jer ponekad uleti neki slobodan termin (kad je neko drugo dijete npr. bolesno), pa dođe na red netko drugi
ali da je učiteljica mogla napisati u informativku kratku poruku o posjeti defektologu, uz napomenu da roditelj ako želi više info dođe na informacije
moj sin je u 1. razredu nekoliko puta bio kod defektologice, ali ja sam to znala unaprijed, čak što više, molila sam da kad god je prilika da ga primi (zbog njegove loše grafomotorike)
sad kad ide u 2. mislim da je bio jednom ili možda dva puta i o tome nisam bila obaviještena, i ne smatram da je bilo potrebno, ali samo zato što je to svojevrsni nastavak odlazaka u 1. razredu
na ovaj način roditelju samo ostaje 5 upitnika iznad glave, a posve nepotrebno

[flopica]

Anka ja mislim da si stopostotno u pravu i razumijem da te smeta i što te smeta
i ja bih se jednako osjećala

[Peterlin]

Ja bih samo postavila pitanje - pa čemu nam onda uopće treba stručna služba ako za svaki razgovor treba pitati roditleje? Pa ne radi se ovdje o dijagnostici ni terapiji, nego običnom razgovoru s djetetom na temelju kojega će učitelj/škola procijeniti da li treba zvati roditelje ako bude potrebno.

Izgleda da stručna služba ne treba uopće .

Možda bi stvarno trebalo svaki put tražiti privolu roditelja. Tako bi deficitarni stručnjaci imali više vremena da se bave djecom onih koji misle da je to dobro i korisno. Tako bi možda logopedi imali više vremena za moju djecu, na primjer. Ostali neka kasnije plate privatno logopeda i defektologa po tržišnoj cijeni.

[*mamica*]

Peterlin, nitko ovdje ne govori o privoli ili dozvoli roditelja za takav postupak. To uopće nije sporno, niti je učiteljica dužna tražiti isto od roditelja za ovakvu vrstu problema (i još dosta njih).
Bit je o tome da je roditelj trebao ZNATI, biti obaviješten za ovaj postupak, bilo prije postupka, bilo kasnije. Da je barem učiteljica poslala nekakvu poruku po djetetu - radi toga i toga vaše dijete je bilo na satu kod defektologa, nalaz je takav i takav. Barem toliko.
Da dijete nije to spomenulo roditelju (a mama kaže da dijete nema običaj govoriti roditeljima što se događa u školi), mama nikada ne bi saznala da je dijete bilo na defektološkoj obradi u školi. Meni je to problematično jer, kao što je netko gore već rekao, ako dolazim na informacije i želim znati kakve su ocjene i ponašanje moga djeteta, svakako želim imati i ovu informaciju.
Pogotovo jer se radi o nečemu što je za dijete važnije i od ocjena i na čemu bi zajedno trebali raditi roditelji i škola.

[laura29]

Sumnjam da bi na informacijama uciteljica zaboravila reci roditeljima o slanju djeteta defektologinji.

[maggie34]

Potpisujem sve tvoje riječi! I kao mama i kao stručni suradnik - pedagog!

A ja tvoje.

Samo nikako ne mogu shvatiti- je li pedagog ili defektolog?

[Mima]

Piše - defektolog.

[*mamica*]

Sumnjam da bi na informacijama uciteljica
zaboravila reci roditeljima o slanju djeteta defektologinji.

Ok, ali sto meni kao roditelju ta informacija znaci, npr., mjesec dana kasnije?

[Bubica]

ja bi se isto osjecala kao anka, naprosto mi je ok znati sto se dogadja s nojim djetetom, posebice ako se sumnja na neke probleme...i to onda kada se dogadja.

[maggie34]

Piše - defektolog.

U naslovu je pedagog, a kasnije se govori o defektologu.
Nije da cjepidlačim, ali naša pedagoginja redovito uzme dijete i s njime radi i razgovara...Ne postavlja dijagnoze.
Defektologa u školi nemamo, ali mislim da on/a ima neke druge ovlasti i zaduženja

[no@]

Nisam sve čitala, ali ja se vama - većini - čudim.
S obzirom na model komunikacije i odnosa sa korisnicima, zaposlenicima i javnošću općenito koji je uveo prvi čovjek MZOŠa ne znam što očekujete od škole i učiteljice?!

[čokolada]

Mislim da roditelja uvijek treba informirati (ako nikako drugačije, porukom u informativku) i da je tu bila jedina pogreška.

Inače moje je iskustvo da nije svugdje uvijek ružičasto, a baš ni stručno.
Kad mi je dijete bilo predškolac, već je "službeno" imala ADHD i bila u tretmanu vanvrtićkog psihologa. To svejedno nije omelo vrtićku defektologicu da je post-festum nekoliko puta pobere u svoju sobu i nad njome provodi "testiranje i vježbe senzorne integracije" (ma što to značilo) bez da mi je itko išta spomenuo (dijete reklo nakon tjedan dana). Kad sam došla pitati o čemu se radi, defektologica me je hladno otpilila i rekla da će se program provoditi u sljedećem razdoblju, a ona će me izvijestiti o tome na kraju godine i da ne mogu biti prisutna niti znati o čemu se točno radi. Na spomen našeg privatnog psihologa sva se nanervirala jer socijalne vještine nisu ono što mom djetetu treba. Naravno nije dolazilo u obzir da prihvati da štošta o ADHD-u i o SI znam - jednostavno nisam bila dostojna njenog nivoa. Da ne pričam o uvjeravanjima kako već pri upisu u školu moram tražiti individualizaciju jer ću u suprotnom naštetiti djetetu....kao da ima pred sobom polupismenu mater.

Zanimljivo mi je da sad kad mi mlađe dijete treba logopeda (a vrtić ga ima), lijepo mi kažu da njihov logoped radi samo s onom djecom čiji roditelji ne vide ili ne žele vidjeti problem.

[Mima]

U naslovu je pedagog, a kasnije se govori o defektologu.
Nije da cjepidlačim, ali naša pedagoginja redovito uzme dijete i s njime radi i razgovara...Ne postavlja dijagnoze.
Defektologa u školi nemamo, ali mislim da on/a ima neke druge ovlasti i zaduženja

Pa naravno kad u trenutku otvaranja teme Anka uopće nije znala kod koga joj je dijete bilo.

ako dijete piše testove onda to nije nikakav razgovor nego dijagnostika.

[Jurana]

Evo, ja se postavljam u tvoju situaciju i zamišljam da je moje dijete sad na razgovoru kod školskog defektologa ili pedagoga.
I ne osjećam se loše. Kad bi mu netko besplatno pomogao oko užasnog rukopisa i šlampavog odnosa prema rečeničnim znakovima, bila bih zahvalna.
Fakat pokušavam zamisliti malog da je došao kući iz škole i rekao da je bio kod defektologa i ne vidim kako mi to smeta.

Ali na žalost, naša škola trenutno nema ni defektologa ni pedagoga.

Deset mjeseci kasnije, naša škola ima defektologicu koja je odlučila pomoći mom sinu s lošim rukopisom
Rekla je da je to sitnica i da se lako može ispraviti pa će mu svaka 2 tjedna dati neke vježbice. Poslala ga je učiteljica jer je bila zabrinuta da bi mu se u višim razredima moglo desiti da se netko ne želi gnjaviti s tim švrakopisom (a otkrili smo da ponekad i on sam ne može pročitati što je napisao). Uglavnom, ako se to rješi, svima će biti lakše.

Veselim se, i znam da se i ti, Peterlin, veseliš sa mnom