ljubav, bas lijepo Rominka rece: daj vam vremena.
moje osmogodisnje iskustvo kaze da vremenom pocnes prihvatati ono sto ti je nekad bilo apsolutno nezamislivo.
kazes, Bog kaze BUDI i ono biva, vrlo dobro znam tu recenicu... kad realno sagledas zivot na ovom svijetu, shvatis da je sve vec ranije odredjeno i da ce se sudjeno desiti, da sad skocis sa desetog sprata, ono sto je odredio Bog, biti ce. nije to u nasoj moci, ne mozemo apsolutno nikako promijeniti tu cinjenicu.
vidi,ja sam prosla razne faze sa muzem koji je jako zatvoren. ponekad kaze emocije i kad ih izgovori shvatim koliko mu je tesko.
cesto se stavljam u situaciju da je obrnuto i shvatam da ne moze niko od nas znati kako bi postupio(aludiram na donorsku) kad bi bio u toj situaciji(da je razlog nemanja bioloske djece i treba pristati na donorsku).
muskarci su jos uz to i posebna prica...
svaka od nas na svoj nacin nosi svoje breme i bori se sa svojom sudbinom.ja svog muza toliko volim da nema sanse da bih ga ikad ostavila kad ne bi bio za donorsku ili usvojenje,a ja bih.
na kraju krajeva,nisam se samo udala da bih imala djecu.naprotiv,kad sam se udavala za njega ,nisam o tome ni mislila.
dala bih dosta toga da imam djecu,nekad mi se cini da ce me to boljeti do kraja zivota, i mm je priznao da ga dodjela paketica u nasoj firmi uzasno pogadja i tako ce biti dok je ziv, ali odmah pomislim da ima sudbina gorih od moje. trebam ,ipak, biti zahvalna....Hvala Bogu!