Citiraj zasto_bas_mi prvotno napisa Vidi poruku
...Ako hocete ja mogu da pitam naseg urologa da li zna ko je najbolji specijalista u Evropi. Tih ljudi je toliko malo da mislim da se svi znaju izmedju sebe. U Kanadi ih ima samo 6 I ovaj nas doktor ih je sve trenirao. Jeste vazno naci dobrog urologa, ali bez Bozije volje nista.... eto neko je srecan pa putem Tese potrefe bas mesto na kojem su plivaci. Mi nismo bili te srece. Borba I dalje traje.
evo ja te molim u svoje ime,a vjerujem i u ime svih cura ovdje, da pitas svog dr koga bi u Evropi preporucio.
hvala ti odmah!
i,da,zelim ti svu srecu svijeta(pratim ja sve,ne brinite )

koliko ja znam, a prije cca godinu dana bila sam mnogo aktivna oko citanja gdje raditi microTESE, Belgija je u Evropi ,pored Istanbula,bila najpoznatija za raditi microTESE.
Bahceci je meni toliko dojam pokvario da definitivno otpadaju kao varijanta ustanove gdje bi mi ucinili nas zadnji i vrlo znacajan korak u borbi za biolosko dijete.

Belgija jeste skupa,ali sam ja oduvijek mmislila da postoji neki razlog zasto je to tako,nije valjda tek tako Gent skuplji od Istanbula(Boze,je li se ono grad zvase Gent? Sve sam pozaboravljala )

evo,mm i ja zadnju godinu nismo ama bas nista radili po pitanju potomstva i ,iskreno,tako nam je lijepo bilo.posvetili smo se sebi i da mi savjest da mira,ne bismo ni radili nista ... sa druge strane, to nam je zadnja i jedina sansa da jos nesto probamo.mi,doista,nemamo druge opcije. probali smo TESA i TESE u Mariboru jos 2006., pa smo probali i to u Pragu(sta god da je bilo). dalje nije bilo ,osim microTese,ali nismo nikad odlucili ni kad ,ni gdje....a,Boga mi je i papreno skupo!
konacno bih voljela staviti tacku na to,ako cete iskreno.
iscrpilo me sve,zudim za zivotom kakav sam imala prethodnu godinu. da ujutro ustanem vesela,da se radujem suncu,da razmisljam o praznicima i putovanjima ,a ne o stednji, da ne razmmisljam kako cu ljudima lagati zasto nas nema kuci(jer idemo vaditi nalaze ili raditi operacije,a ne zelim sazaljenje okoline ,niti brdo nepotrebnih pitanja), da ne placem svakih par dana,jer sam stalno pod dojmom hoce li to uspjeti... i sa mnom sve to prolaze roditelji i moji i njegovi,jer ih jednostavno ne mozemo iskljuciti iz svega (kad nas nema 10 dana kuci,a nije praznik, niti godisnji odmor,naravno da pitaju gdje smo bili)

i,eto,nazalost,nekako spontano mi se po glavi pocelo vrtiti da imam 31 godinu i da zadnji pokusaj treba biti sad,jer godine neminovno idu...a, nakon toga, preboljet cu kad tad i nastaviti sa svojim zivotom.
svim ostalim curama zelim srecu koliko i sebi!